<

EKSKLUZIVNO, INTERVJU SA JOSIPOM LISAC !!!

Ako spomenemo hitove poput “Danas sam luda”, “Magla”, “Dnevnik jedne mladosti”, ekscentričnu, osebujnu, po stilu odjevanja nadasve neobičnu osobu koja ima glazbenu karijeru dugu oko 47 godina, onda bez dvojbe znate da je riječ o Josipi Lisac.
Josipa Lisac, umjetnica, glazbenica, diva, ikona stila i sve samo ne obična pjevačica sinoć je nastupila u sarajevskom Coloseumu koji je kao i svako mjesto u kojem Josipa nastupa bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Mladi, urbani ljudi u društvu, gospođe srednjih godina sa svojim partnerima, ekipe starijih gospođa, svi oni došli su uživati u dvosatnom glazbeno-scenskom performansu koji ova osebujna glazbenica jednako dobro pravi duže od četiri decenije.
Nakon koncerta Josipa nas je nasmijana, raspoložena i prijatna dočekala na intervjuu. Crno srebrena kombinacija odjeće, razbijena sa izrazito crvenom, za Josipu svojstvenom, “kapa-frizurom” bila je njen modni odabir za ovu, sarajlijama nezaboravnu, veče. U dobrom raspoloženju započeli smo intervju:

kockice: Svjedočili smo i večeras divnoj atmosferi na koncertu, club Coloseum ispunjen do posljednjeg mjesta ljudima koji Vas poštuju i vole. Recite nam koja Vam je dobna skupina publike najdraže. Neki novi, mladi ljudi ili pak stariji?
JOSIPA: Ma to se osjeti, sa kakvom se koncentracijom sluša i prati, reakcije na svaku pjesmu jer svaka pjesma ima svoju sliku, svoju priču, onda je jasno da su i reakcije različite. To je fenomenalno, to je puno tih različitih momenata, kao mozaik. To je tako lijepo…. Ja sve to jako osjećam, ja sam zapravo jako emocionalna i osjećajna. Nekako osjećam i trenutke koji će tek doći. Kroz koncerte, ja sam toliko koncentrirana da čak naslućujem kaj dolazi, kaj je bilo ono tamo.. ma sve. To ponekad bude kao košmar koji se kroz neku melodiju potpuno razbistri. Jer puno je tu svega, tu je veliki naboj energije i emocija. Tu je puno mene.

kockice: Objasnite nam, kako to da ste Vi i Vaša glazba tako izvanvremenski a opet univerzalni za prošla i buduća vremena!
JOSIPA: Što bih ja radila da nije takav doživljaj kod ljudi koji dolaze na koncerte pa puni ljubavi i emocija odlaze doma. Evo prije koncerta sam imala jedan fantastičan susret sa jednom gospođom. Ona je došla uplakana, sretna skoro sam se i ja rasplakala. Ona je donijela sebe i sve godine slušanja, razumijevanja ljubavi. Pa ja to ne mogu zaboraviti, ja to ne mogu zanemariti. Ja sam tu zapravo zbog vas. Svugdje je takva neka slika, svugdje se pojavi tako prekrasna osoba koja nosi život sa sobom i onda dolaze riječi “trideset godina, četrdeset, dvadeset pet godina Vas slušam, Vi ne znate što ste učinili za mene, što ste mi pomogli, …..” To su doživljaji i to se ne smije uopće zanemariti, to je dio cijele priče. Nisam  bitna samo ja. Ja jesam bitna u smislu da ću ja tu ukazati i pokrenuti, ali tu dolazi odgovor, dolaze od ljudi emocije, jednaka snaga dolazi,  i tako opstajem. Mi zapravo umnožavamo ljubav.

kockice: Kad radite sve što je vezano za Vašu karijeru i Vas osobno, koliko razmišljate o tome što bi Vam Karlo rekao da je tu?
JOSIPA: Jaoooo. Ja mislim, zapravo, ja znam  da on čuva mene. Kao što je uvijek to radio, kao što je uvijek bio izuzetno ponosan na mene. On je bio taj koji je sve radio u životu, a to je izuzetno teško, a onda bi samo gurnuo mene ispred sebe da sve što je on napravio prezentiram na svoj način. To je izuzetna odgovornost, obaveza. Njegov rad je bio ogroman, a on bi samo na koncu zapalio cigaretu i rekao “To je moje zlato”. Imam toliko takvih trenutaka….

kockice: On je bio pola Vaše duše?
JOSIPA: On je bio sve. Mi smo bili jedno, i ne bi bez njega bilo ništa.

kockice: Recite nam na koncu još nešto o prvoj hrvatskoj rock operi Gubec-beg!
JOSIPA: To je fantastično, 1975.godine je bila premijera. Ja se i dan danas pitam kako je moguće da su u vremenu od 1973. kada je izašao album “Dnevnik jedne ljubavi” do 1975. to napravili, to ogromno djelo sa fantastičnim arijama. Sada je ponovno postavljena u teatru Komedija.  Nakon velike produkcije u Lisinskom mi smo putovali po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, išli smo i vani, ja sam pjevala u teatru Rossetti u Trstu, u teatru Sistina u Rimu. Gubec-beg , to su sjajne arije, to su najljepše arije, zapravo songovi, od “Gupčeva zakletva maču”, “Legenda o Dori Arlandovoj”, “Janino  ludilo”, “Ave Maria” do ljubavnog dueta koji se meni nije tako strašno sviđao a sad mi se jako sviđa jer sam vidjela kako smo mogli nešto promijeniti kad smo na koncertima to izvodili. To je bila peta rock opera na svijetu i hvala Vam što ste mi postavili to pitanje. Karlo je sve to držao i sa takvim emocijama i impulsima koje je davao morali smo postići takav uspjeh. Sto pedeset predstava sam ja otpjevala u dvije godine i nisam ništ’ drugo radila (smijeh), zapravo jesam , snimila sam jedan jazz album i onda smo otišli u Ameriku a ja sam rekla “Uh, hvala Bogu da se mal’ odmorim”. Bilo je božanstveno.

Intervju priredila Nera Halilkanović

naslovna fotografija preuzeta sa depo.ba

Dražen Čolić

Dražen Čolić je rođen 19.07.1980. u Zenici. Zaposlen je kao tajnik HKD"Napredak" podružnice Zenica. Na portalu Kockice radi kao novinar- istraživač.

Read Previous

OO HDZ 1990 POSJETIO ŽUPE SV. ILIJE I CRKVICE

Read Next

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST UDRUGE POSLODAVACA VITEZ

Follow On Instagram