<

HRVOJE IVANČIĆ: NA ISTOKU SAM BIO SVE, OD MANEKENA DO MLADOŽENJE!

Sinoć je u Galeriji Boris Smoje u Sarajevu održana promocija knjige „Samsara-Put na Istok„ hrvatskog autora Hrvoja Ivančića. Nakon uspješnih promocija koje su održane u Novom Sadu i Beogradu tračak istočnjačkog duha u Sarajevo je donio ovaj vrsni autor, povjesničar, pisac i novinar.
Četiri puta bio je na Bliskom istoku, zatim u Aziji i Africi. Ovaj mladi pisac, povjesničar po struci, počeo se baviti novinarstvom još u studentskim danima. Nakon toga dolaze putovanja Bliskim istokom, Azijom i Afrikom sa kojih pravi razne reportaže koje objavljuje u najbitnijim tiskovinama. Piše putopise, fikcije i kratke priče. Izdao je do sada dvije knjige, Dunavski blues i Samsara – Put na Istok. Za prvu je dobio književnu nagradu Rikard Jorgovanić, a drugu nam je, na naše veliko zadovoljstvo, predstavio sinoć.
Priča prati lik mladog profesora koji se upušta u avanturu života i kreće putem istoka. Željan jevelikog ostvarenja kojim će se uzdići iz jednolične mase. Umjesto da doživi toliko očekivanu slavu on sa svakim novim kilometrom prema istoku sa sebe linja staru kožu. Doživljava potpuni preobražaj. Samsara je putopisni roman, knjiga ceste i priča o samospoznaji. (Iz predgovora)
Kroz zanimljivu promociju upoznali smo ili barem na tren naslutili neuhvativ duh autora, njegovu želju za upoznavanjem i dostizanjem daljina i dalekih cesta. Želju da kroz putovanje, kroz upoznavanje drugih i drugačijih upozna sam sebe. To mu polazi za rukom, uživa obilazeći daleke zemlje, tuđe i nepoznate svjetove. Nerijetko mu se desi da ga tamo prose ili da glumi manekena i modela da bi zaradio koji dolar za nastavak puta. Bilo kako bilo, nesvakidašnje nadahnut, očaravajući i intelektualno jak sugovornik i priča sa njim su pred vama. Uživajte.

kockice: Promociju Samsare ste održali u Srbiji, u Beogradu i Novom Sadu,  sada u Sarajevu, a slijedi i promocija u Ljubljani. Kakvi su utisci?
Hrvoje Ivančić: Moje knjige se ne bave nekom temom iz regije, može se reći da su to univerzalne teme i propitkivanja, putopisne reportaže iz dalekih zemalja, tako da ljudima koje to zanima nije bitno otkud ja dolazim. Olakotna okolnost je što u regiji pričamo istim jezikom pa je logično da promoviram knjigu u Beogradu, Sarajevu, Banjoj Luci i ostalim gradovima. Generalno, jako dobro su me prihvatili u svim gradovima gdje sam bio, čak sam sa Beogradom ugodno iznenađen. Bilo je stvarno puno ljudi tu večer i jako sam iznenađen da me toliko ljudi prati tamo. Znao sam da u Sarajevu imam puno čitatelja. Ove promocije su mi bila posebna vrsta putovanja i čak sad razmišljam pretočiti ih u malo veću putopisnu priču. Htio bih napisati neku balkansku priču ceste na toj relaciji Zagreb-Sarajevo-Beograd. Priču ceste, priču podzemlja, priču o nitkovima na asfaltu, eto to bih htio napisati.60887929-hrvoje-ivancic-afrika-interview-putopis-ruanda-etiopija

kockice: Motiv samoće kao univerzalni pojam, zašto na putovanja idete sami, otkud potreba za samoćom i što kroz nju otkrivate?
Hrvoje Ivančić: Jedan moj prijatelj je Samsaru nazvao starom pričom u novom vremenu, što je zapravo i istina. To je vjekovna čovjekova priča o samoći, traženju prapočetaka smisla i nekih temeljnih propitkivanja. Naravno da je samoća tu bitan faktor koji pomaže u svojstvu otkrivanja samoga sebe i u meditaciji. Morate biti sasvim sami da biste uspjeli na neki način se očistiti od uticaja okoline. To ne možete ako ste pod uticajem nekoga ili nečega. Samoća je bitan faktor u mom životu.

kockice: Otkud želja za traženjem samoće?
Hrvoje Ivančić: Ja ustvari nisam htio tažiti samoću, nisam krenuo sa ciljem nekog produhovljenja i velikog otkrića. To se dogodilo samo po sebi. Meni se ta samoća i taj mali tračak spoznaje, koju sam uspio prenijeti na papir, dogodio  sasvim slučajno.

DSC_3308
Galerija Boris Smoje-promocija

kockice: Je li teško biti odvojen od obitelji, funkcionirati sam i mislite li tako živjeti i dalje?

Hrvoje Ivančić: Trenutačno tako živim i živjet ću. U početku, prvih pet do sedam dana privikavanja je teško, taj mali šok, strah od samoće i otuđenosti traju izvjesno vrijeme ali kad to prođe tada sam spokojniji nego ikada ranije.

kockice: Trošite li se, starite li na tom putu brže nego da ste doma?
Hrvoje Ivančić: To je ona Einsteinova teorija relativiteta; kretanje je relativno. Mislim da ne starim brže i da zapravo putovanje i ovaj vid života čovjeka oplemenjuje, mislim čak da duže žive. Jer to je sve relativno, neko može živjeti 100 godina, biti u jednom mjestu i da mu se apsolutno ništa ne dogodi. Meni je bitno na koji način živim, a ne koliko dugo, tako da ako umrem mlad neće mi biti žao, ali nemam baš puno vremena (smijeh)!

kockice: Kako upoznajete ljude na svojim putovanjima i kakva su to iskustva i poznanstva?
Hrvoje Ivančić: Jako puno ljudi sam upoznao; sa nekima sam i dalje u kontaktu, neki su mi postali prijatelji, neke sam nažalost zaboravio a sa nekima prekinuo odnose jer ne možete sa toliko ljudi biti u kontaktu,  pogotovo u ono vrijeme prije facebook-a. Danas je to nešto lakše. Tu je ljepota ali i prokletstvo putovanja, taj usud rastanka. Puno ljudi upoznajete ali znate da ćete morati i to vrlo skoro se pozdraviti sa njima koliko god vam oni bili dragi. Putovanje je kao život, morate se priviknuti da ništa nije trajno i da ćete se kad tad morati rastati sa nekim ili nečim.

kockice: U kojem svojstvu želite upoznati te ljude? Želite li im prići kao Hrvoje-Ivancic-2istraživač ili ih upoznati kao čovjek čovjeka?
Hrvoje Ivančić: Kada idem novinarski na teren onda istražujem dobre kontakte, ljude koji će mi poslužiti za priču. Međutim, kada idem istraživati jednu temu samoća-put, onda je sve spontano, vodi me osjećaj.

kockice: Kako se pripremate za putovanja?
Hrvoje Ivančić: Pripreme ovise o tome gdje idem. Ako idem novinarski-reporterski, što sve manje radim jer novinarstvo više nije toliko dobra profesija da možete nešto zaraditi, a novac nam svima treba, onda su to temeljitije pripreme u smislu da istražim ljude sa kojima se trebam upoznat, naći se sa njima i odraditi teme. Generalno se moja priprema sastoji od čitanja povijesti te zemlje jer neugodno mi je ići u neku zemlju, a da ne poznajem povijest. Osjećam se onda kao kofer, jer znate, može i kofer tako putovati svijetom prazan, a ja ne želim biti kofer. Bitno mi je to proučavanje kulture i naroda i zato se više puta vraćam na neko mjesto koje me je nečim posebnim očaralo.

kockice: Koliko je drugačije o nečemu čitati u knjigama i vidjeti u zbilji i doživjeti?
Hrvoje Ivančić: Sasvim je drugačije kada vidite nešto na terenu u zbilji. Možete vi pročitati mnogo knjiga o nekoj temi, pregledati mnoštvo dokumentaraca, dok to vlastitim šestim čulom ne osjetite na terenu ne možete 100% shvatiti o čemu se radi.

kockice: Koliko je bitno u određenom povjesnom trenutku biti na datom mjestu?
Hrvoje Ivančić: Naravno da je bitno, evo na primjer u Južnom Sudanu sam bio kada su proglašavali neovisnost, otcjepljenje od Sjevernog Sudana. To je bila totalna euforija jer će  imati svoju, neovisnu državu. Sad sam bio imagesu izbjegličkom kampu u Ugandi gdje je totalno druga priča tri godine kasnije, sukobi, građanski rat, nevjerojatno.

kockice: Ima li naznaka koje je sljedeće putovanje i odredište?
Hrvoje Ivančić: Naravno, to je Bliski istok, po peti put ću ići tamo. Ovaj put u Izrael i ako Bog da u Siriju bih volio ući, imam neke kontakte tamo. Napisat ću zbirku kratkih priča sa temom Bliskog istoka. Bit će to priče o marginalcima, novinarima, švercerima ljudi, švercerima raznih mirođija i gay populaciji. Kanim kroz prizmu individualaca na margini društva ispričati priču o Bliskom istoku, a uvijek u pozadini se togađa rat.

fotografije preuzete sa http://www.hrvojeivancic.com/

Dražen Čolić

Dražen Čolić je rođen 19.07.1980. u Zenici. Zaposlen je kao tajnik HKD"Napredak" podružnice Zenica. Na portalu Kockice radi kao novinar- istraživač.

Read Previous

SVETI NIKOLA DAROVAO DJECU U HKD-u ZENICA

Read Next

NA TAVANU PRONAŠLI 800 LJUBAVNIH PISAMA STARIH 50 GODINA

Follow On Instagram