ANA DRLJEPAN: SKINI MASKU !

Imaš li i ti svoju nesanicu, lopova tvojih noćnih sati, kako se tvoja nesanica zove prema svemu što ti radi?! Da li je tvoj jastuk vlažan ispod uzglavlja tvoje glave, kad je željela mirne snove da odmori od naporna dana a kao i svaku večer trošila tvoje suzne kanale. Kako se samo usuđuje nakon svega što ti je učinila, čini, da krade i tvoje snove?! Skini je. Skini masku. Šta to čekaš, čovječe izmoreni. Idi zapali je, neka se pretvori u pepeo pa je baci u rijeku Bosnu da se više nikada ne prilijepi na tvoje lice. Znaš da nisam mislila na maske koje nosiš za Noć Vještica ili Maškare, već onu koju nosiš kao zaštitnu. Nije u pitanju maska od ljekovitih minerala, nije ni ona da te zaštiti od sunčevih zraka. U pitanju je maska koja te skriva od svijeta onakvog kakav si sam između svoja četiri zida, maska zaštite od svijeta. Maska koju si prilijepio na sebe zbog straha neprihvatanja u svijetu među ljudima. Ispunjen si strahom i tvoja duša ne diše po svome. Tvoj jezik ne govori po tvojim mislima već po unaprijed osmišljenim. Nosiš osmijeh tužnog klauna, kojem je više dosta tog nacrtanog osmijeha. Sam sa sobom uvijek si isti. Među drugim uvijek si maskiran. Prihvatili su te takvog, navikli na takvog, smatraju te takvim. Jesi li ti sebe prihvatio takvog, jesi li smiješni klaun nacrtanog osmijeha ili klaun nakon što skineš šminku crvenog i bijelog karmina. Uživaš li u maskenbalu?! Šta si zapravo ti?! Pitaj svoje neprospavane noći dok ležiš na vlažnom jastuku, u zaključanoj sobi i zamračenim prozorima. Zagušljivo je kao u tvojoj duši. Pitaj svoje podočnjake kad se jutarnjim satima pogledaš u ogledalu, jedini gledajući osobu bez maske, umornu od maskiranja, drugima navodno poznatu. Da li je jutarnja kava nadoknadila tvojih nekoliko neprospavanih sati spavanja, izbrisala sve sinoćnje scene?!.. Budi svoja jutarnja kava. Budi svoj svakidašnji osmijeh. Budi svoja uspavanka. Budi melem svoje duše. Budi ruka koja će obrisati svoje suze i pozitivne misli koje neće dozvoliti nikakvu suzu u tvom oku osim onu od pretjeranog osmijeha. Nemoj se plašiti svijeta. Okreni leđa onima koji te ne vole bez maske. Zagrli one koji tu uz tebe baš takvog kakav jesi. Tvoja bol nije uzrok drugih. Tvoja bol sam si sebi. Ostalo su iluzije. Skini masku sa sebe. Tajna tvog osmijeha je u tebi. Razotkrij je već danas. Razotkrij je sebi, radi sebe.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

ANA DRLJEPAN: RECI SVIJETU !

Read Next

JOSIPA KRALJEVIĆ: PODIGNI GLAVU

Follow On Instagram