<

Heroji u mantijama posljednji borci svoga naroda

Mnogi su već digli ruke od zeničkih Hrvata, ostavivši ih da se guše u čeliku, zagađenosti i da sami traže slamku spasa. No, pojedinci su ipak uz zaboravljene zeničke Hrvate, prkoseći tako svim strukturama i politika.

Pet zeničkih župnika heroji su svoga naroda, posljednji borci koji svakim atomom svoje snage pokušavaju pomoći svome narodu. Franjevci, petrovci ili dominikanci, svejedno je…svaki od njih će vam pomoći koliko mogu. Njih muče problemi kao i svakog stanovnika u ovoj napaćenoj zemlji, ali su uvijek tu kada vam je najteže…

Oni bez puno pompe i medijske pažnje bore se za opstojnost jednog naroda, kada se brojni njihovi vjernici odlučuju da zauvijek napuste rodni kraj. Ti heroji u mantijama pokušavaju svakome pronaći posao, pomoći u svakodnevnim životnim kušnjama, tražeći samo da ih preporučamo u svojim molitvama.

No, prepušteni su sami sebi, jer politici se ne sviđa njihov rad, jer ne žele biti ničiji igrači, žele samo raditi za dobro svoga naroda. Još su u ratnim okolnostima upozoravali na početak osipanja zeničkih Hrvata i sada još više šalju svoj vapaj, ali on ne dopire do odgovornih. Njima su i dalje brojna prava uskraćena i ne mogu biti sretni gledajući kako njihova župa gasi svoje svjetlo.

Vjenčanja i krštenja je sve manje, sahrana sve više, vjerska kriza identiteta nikada nije bila izraženija. No, njih petorica heroja žele mijenjati sliku nas samih, lomiti naše slabosti i saditi klice razuma i borbe za vlastito “ja”. No, pomažemo li im ili samo prigovaramo. Vrlo često im više odmažemo, nesvjesno, umjesto da budemo njihov oslonac. Njihova mantija medij je kojim žele kazati svima da će se boriti za nas do zadnjeg atoma snage, čak i onog trenutka kada vjera u njih bude mala kao gorušicino zrno, jer je i ono dovoljno da dadne bogat urod.

Njihova radost je svaki mladi vjernik na misi, u župnom dvorištu i na druženjima, jer im to pruža duhovnu snagu da svoj križ nose lakše uz svoj narod. Njihovo zrno gorušice neće se nikada ugasiti, iako bi mnogi htjeli. Oni su temelj opstojnosti kulture i tradicije, vjere i svoga naroda.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Papin nagovor na drugu korizmenu nedjelju

Read Next

Običaji tetoviranja u bosanskom kraju

Follow On Instagram