Kolumna Monike Sušac: Mostar, jedan grad dvije podjele

O naslovu svoje prve kolumne nisam mnogo razmišljala, pokraj prekrasnog grada Mostara nema potrebe o razmatranju drugih tema za započeti pisanje na ovome portalu.
Koliko god ona stara ružna vremena 90-ih obilježavala Mostar, ne želim ga crniti, nego predstaviti šarenilo vedrine grada,njegovih tvorevina, te posebnosti i jedne i druge strane. Namjerno sam napisala “jedna i druga strana”, samo kako bi skrenula pozornost svima koji čitaju na podijeljenost Mostara na dvije strane, bilo to nacionalno ili kulturološki.
katolicka_crkva_2012_1Na jednoj strani imamo Stari most, a na drugoj Crkvu Sv.Petra i  Pavla, franjevačka crkva. I jedno i drugo proživljavaju veliko razaranje, veliki gubitak i očigledne posljedice rata. Stari most je potpuno obnovljen 2004., a od srpnja 2005. ponovno je uvršten na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika kulture svijeta, dok je ponovo izrađena i franjevačka crkva.
Ove dvije znamenitosti grada Mostara imaju dosta zajedničkog, ali koliko god bilježili iste posljedice, one zapravo označavaju “jednu i drugu stranu”. Navedene strane, napravili su sami Mostarci zbog nezadovoljstva sami sobom. Mostar je nažalost posljednjih godina u jako lošim političkim vodama, što ga dovodi na to da se ljudi međusobno okrivljuju za sukobe i podjele, te određeni dio stanovnika grada Mostara ne želi okrenuti novu stranicu i ostaviti prošlost iza sebe.
U Mostaru sam već osam godina, tamo sam išla u srednju školu i na fakultet. Kada sam tek dolazila, obje strane za mene su  predstavljale jedinstven Mostar, točnije za mene nisu ni postojale strane i podijeljenosti. Nedugo nakon moga boravka,krenula sam uviđati različitosti, strahove i nerazumijevanje ljudi u istom gradu koje dijeli samo jedan most.
Kada sve to promatrate sa strane, zapravo žalite te ljude i želite da se uskoro opet spoje i zajedno stanu u kraj svim negativnim stvarima i grade zajedničku bolju budućnost kakvu taj grad i zaslužuje, BEZ PODJELA!
Želim uskoro ući u prekrasni vedri Mostar i osjetiti ujedinjenost i slogu naroda koji tamo krvavo živi od davnih 90-ih godina!
Zašto bi ja, jedna obična mlada osoba morala živjeti u strahu dok prelazim Carinski most?  Zašto bi ja morala biti zakinuta za ljepote Starog mosta, samo zato što sam Hrvatica? Zašto moram skidati Očenaše pri dolasku na “lijevu” stranu, zašto Bošnjakinja mora hodati sa strahom na “desnoj” strani dok je prekrivena hidžabom?

Ne želim pisati o znamenitostima i svemu onomu što je bilo prije, želim pisati o pogledu na sve to iz perspektive jedne mlade osobe, koja poznaje Mostar tek od onoga trenutka kada se krenulo sve renovirati i oživljavati, želim pisati o razmišljanju današnjih ljudi o ovome gradu i pokušati otvoriti oči svim onim zaslijepljenim mladim ljudima koji imaju predrasude o suprotnim stranama, želim barem malo potaknuti na razmišljanje koje nikoga neće ubiti.
Zaboravimo na prošlost, živimo u sadašnjosti.
Bošnjaci, otiđite vidjeti ljepotu grada Mostara sa Huma, Hrvati,prošetajte se Starim mostom i pogledajte prekrasnu stoljetnu kulturu koja je postojala i prije podjela. Ujedinimo se, uljepšajmo ovaj grad slogom!

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

S kninske tvrđave krenula proslava 21. obljetnice Oluje

Read Next

Čapljinac Sušac ušao među 12 najboljih

Follow On Instagram