LAŽ KAO MODEL ISKRENOSTI

Uselivši se u novi stan, počeo sam slagati police svojim knjigama.  Svaka knjiga mi je budila lijepe uspomene, na trenutke me vraćala u prošlost, oživljavala je moje uspomene. No, jedna knjiga je posebno privukla moju pozornost, plavih pohabanih korica, bez natpisa, zaigrala je moju maštu.  Uzeo sam je, sjeo u svoju stolicu i otvorio je, a na prvoj stranici je pisalo “mojoj jedinoj ljubavi, za sve lijepe i sretne trenutke…..listopada 2005.”. Pročitavši posvetu, uspomene su počele navirati, sjećanja nisu nikada izbrisana iz srca i glave, samo su bila duboko potisnuta….. Nastavio sam listati knjigu, a među stranicama pronalazio sam naše slike, slike na kojima smo bili sretni, sigurni, uvjereni da nas nitko i ništa ne može rastaviti. Dugo sam promatrao te slike, vrijeme kao da je stalo, a u meni su bujale emocije, kao nabujala rijeka nakon proljetnog proloma oblaka.  Tih trenutaka sam samo razmišljao o tome što nas je razdvojilo i jesmo li mi uopće sretni, ili ipak žalimo za nečim.

Promišljajući o tim pitanjima nisam mogao ne razmišljati o tome koliko smo iskreni prema sebi i drugima. Zašto je danas skoro pa nemoguće naći iskrenu osobu, nego su nas okružili  laži i petljanja, kao magla kad obavije pitomo selo u prohladnim zimskim danima. Jeli i naše srce postane prazno i jeli nas hrane laži, umjesto da nas raduje iskrenost i istina. Zašto bježimo toliko od istine, iskrenosti, a poklanjamo se lažima, misleći da ćemo time biti sretniji, a zapravo tonemo sve dublje i dublje u močvaru laži i staklenih emocija, koje nam nanose toliko boli. Pitao sam se zašto se netko ima potrebu predstavljati kao poštena i iskrena osoba, a zapravo svaka njena riječ je laž za laži, svaki postupak je laž i neiskrenost. Koliko god da pokušavam to shvatiti, sve sam dalje i dalje od konačnog odgovora, a nova pitanja se iznova otvaraju. Stoga i jesmo svi toliko nesretni jer bježimo sami od sebe i svojih osjećaja, predstavljamo se u potpuno drugačijim svjetlima, a svojim postupcima pokazujemo kakvi smo i time sami sebe raskrinkavamo.

I dugo sam sjedio u svojoj fotelji, s knjigom u ruci, ali sa pitanjima u glavi na koja nisam uspijevao dati odgovor. I osoba sa slike se klela u ljubav i vjernost, u iskrenost i poštenje, ali je sama sebe progutala u svojim lažima i strahovima, te udaljila od mene, od sebe i svoje sreće. Od tog dana, pa do danas i dalje lutam po tom labirintu u kojem nikako ne pronalazim odgovor, ali svakodnevno nailazim na mnoštvo osoba koje se hrane lažima, umjesto da im istina postane novo srce, srce koje će iskreno živjeti i stvarati bolji svijet.  No, koliko god htio promijeniti svijet, uvijek će postojati ljudi koji će laž predstavljati kao istinu, praveći sami sebi veliku štetu, te će radije stradati od svojih laži, nego pokušati govoriti istinu koja može samo dobroga donijeti….

Trgnuvši se nazad iz svojih razmišljanja, knjigu sam odložio na policu, na mjesto gdje ću je svakodnevno moći vidjeti i ponovno razmišljati o istim stvarima, nadajući se da ću konačno doći do odgovora, ili ću bar biti bliži odgovoru. Vjerojatno mnogo tražim, jer je istina postala pošast od koje svi bježe, a laž je postala ideal društva, međuljudskih odnosa i temelj iskrenosti.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

MARINA RADOŠ: ČITAV TVOJ ŽIVOT IMA SMISLA, SAMO AKO SI NAUČIO ČEKATI

Read Next

PAPA U AFRICI: MIR NIJE MOGUĆ BEZ LJUBAVI, PRIJATELJSTVA, TOLERANCIJE I PRAŠTANJA

Follow On Instagram