PRIČA KAO I SVAKA DRUGA…

Došao sam u potpuno novi grad studirati, grad za koji su mnogi govorili da ima dušu. I sam sam želio osjetiti taj puls grada. Fotoaparat nisam nikako ispuštao iz ruku, uvijek sam nešto fotografirao. Prelistavajući fotografije, uočio sam jednu prelijepu djevojku. Imala je smeđu kosu do ramena, zelene oči koje su bile kao najljepši dijamanti, okruglo lice i prelijepe usne. Satima sam promatrao tu fotografiju i… počeo sam se zaljubljivati u tu neznanku. Što sam duže promatrao tu sliku, srce mi je sve više i više igralo. Sutradan sam je ispred fakulteta ugledao, nju, ljepoticu koja me ponovno oborila s nogu. Srce mi je zadrhtalo no odlučio sam joj prići. Stajala je sama, čekala je kolegice, a ja sam u sebi skupljao snagu da priđem i upoznam je. Trenutci razgovora s njom bili su najljepši trenutci u mom životu. Pričali smo petnaestak minuta, a i danas se sjećam svake njene riječi, svakog njenog pogleda i svakog njenog osmijeha koji mi je razgaljivao dušu. Nedugo potom, sreli smo se na šetalištu, sjedili smo satima na jednoj klupi, pričali i smijali se. Taj dan sam je poljubio u obraz i lebdio sam na sedmom oblaku.

Poslije tog prelijepog susreta, svaki dan smo se viđali ispred fakulteta i šetali. Nakon nekih mjesec dana od našeg prvog susreta, šetali smo poznatim šetalištem i taj dan sam je pitao da bude moja djevojka. U trenutku kad je rekla da pristaje, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Od tog dana, sljedećih pet godina koliko smo studirali, provodili smo svaki slobodan trenutak zajedno, osjećali smo se tako sretnima, a naši prijatelji su nam govorili kako je naša priča zapravo priča o istinskoj i savršenoj ljubavi, te da ako mi ne završimo zajedno onda nitko i neće. Sve se doista činilo idealnim, savršenim – svaki naš pogled, dodir, poljubac, iskrena riječ. Jednostavno, bili smo sretni. Svaki dan nam je počinjao i završavao telefonskim razgovorom.

A onda, onda smo okončali fakultet, ona je odmah počela raditi i ostala u gradu, a ja sam se vratio u svoj radni kraj. Uzalud sam se trudio i pokušavao pronaći posao, no, jednostavno, svugdje sam nalazio na zalupljena vrata. Kako je vrijeme prolazilo, i nas dvoje smo se nekako počeli udaljavati; naša idealna ljubav se počela urušavati i na našu šestu godišnjicu veze smo prekinuli, okrenuli si leđa i nastavili sa svojim životima. Mislio sam da nikada više neću pronaći ljubav poput nje, danima sam gledao fotografiju djevojke u koju sam se zaljubio. Počeo sam se zatvarati u sebe, udaljavati od sviju.

Dvije godine otkad sam završio fakultet, kad sam izgubio svaku nadu da ću naći posao, iznenada sam dobio poziv na razgovor za posao i otišao na razgovor, misleći kako neću dobiti posao. No, prevario sam se, dobio sam ga, bez namještaljki, na svoje znanje i vještine. Ali nisam ni slutio kome sam postao šef sve dok je ponovno nisam ugledao – svojoj prvoj i jedinoj ljubavi studentskih dana. Nismo se vidjeli dvije godine, a ona je i dalje izgledala prelijepo, bila je ista ona djevojka u koju sam se zaljubio prvog trena kad sam je ugledao.

Nakon prvog radnog dana pozvao sam je na kavu. Otišli smo u šetnju istom šetnicom kojom smo nekada šetali i gdje smo doživjeli prelijepe trenutke, ali sam shvatio da je ona ljubav koju smo nekada osjećali ostala na negdje u prošlosti i da ju je nemoguće oživjeti. Otvorili smo si srca i shvatili da smo proveli pet prelijepih godina zajedno, ali da je to nešto što je ostalo iza nas i da, koliko god željeli to oživjeti, neće nam uspjeti. Iako sam se dvije godine povlačio i mislio na nju svakoga dana, počeo sam shvaćati kako ta djevojka ipak nema veze s onom djevojkom koju sam upoznao ispred fakulteta.

Prošle su mnoge godine i zajedno smo radili, ona se udala i dobila dvoje prelijepe djece, ja sam se u međuvremenu oženio djevojkom koju sam slučajno upoznao i koju sam istinski zavolio, s njom sam dobio prelijepog sina. S tom ženom sam otkrio ponovnu sreću i ljubav, a danas se s osmijehom sjetim te studentske ljubavi, te shvatim kako ipak prava ljubav leži pored mene i živi za mene. Shvatio sam da sam tada tražio, u toj fotografiji, osobu koja je sada uz mene, koja mi je pružala istinsku ljubavi, te kako je ono ipak bila samo jedna lijepa epizoda moga života.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

BLAGDAN SV. NIKOLA I OVE GODINE OKUPLJA NAJMLAĐE

Read Next

JESMO LI SAMI SEBI NAJVEĆI NEPRIJATELJI ?!

Follow On Instagram