Božićna poruka biskupa Komarice

By

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu, Spasitelju svijeta,

na današnji, osobito svečani dan za nas kršćane – na Božić – na
svetkovinu rođenja utjelovljenog Sina Božjeg slušamo utješne riječi
radosne pjesme nebeskog glasnika – anđela – upućene nama ljudima: „Ne bojte se! Evo, javljam vam radosnu vijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se … rodio Spasitelj, Krist, Gospodin!“ (usp. Lk 2,11).

Te, dragocjene, utješne riječi Neba: „Ne bojte se!“ nalazimo
na više mjesta u Svetom pismu, u objavi Božje Istine – počevši od
Mojsija i prorokā, do susreta anđela s Presvetom Djevicom Marijom, s
njezinim zaručnikom svetim Josipom te s uplašenim ženama kod praznog
Isusovog groba, nakon njegova uskrsnuća.

Te iste riječi „Ne bojte se!“ pogađaju u srce i nas, koji
živimo danas u svom konkretnom životnom okruženju. I danas ima mnogo
ljudi – i u našoj životnoj sredini – koje muči strah od života, od
današnjice i od sutrašnjice. Taj strah je – ne rijetko – prepoznatljivo
obilježje našeg vremena. Mnogi i od nas su osobno doživjeli dramu straha
uslijed nedavnih ratnih događanja, ali i uslijed poratne društvene i
ekonomske, političke i mnoge druge nesređenosti i životne nesigurnosti u
našoj zemlji. A nisu nam nepoznati i sve brojniji slučajevi ljudi,
pripadnika drugih narodā, krajeva i kulturā, koji bježe iz straha za
svoj život i budućnost svoju i svojih najbližih.

Ne bojte se“ – riječi su dragocjene utjehe za nas i mnoge
druge u životnim tjeskobama. Ali su to također prevažne riječi za
stvarnost koja je pred nama dok slavimo radosnu božićnu svetkovinu. Ove
riječi su ujedno povezane s riječima nebeskog glasnika – anđela, koje
slušamo u božićnom liturgijskom slavlju: „Evo, među vama je vaš Bog, vaš Spasitelj, vaš Izbavitelj!“
– Bog, naš Stvoritelj je s nama i u našim strahovima, tjeskobama,
neizvjesnostima, u našim bolima! Kao naš Spasitelj – i to istinski,
jedini i definitivni!

Ovaj Spasitelj – ne samo jednog naroda – židovskog, nego cijelog
čovječanstva – došao je, prije dvije tisuće godina među nas ljude – ne
kao politički i vojnički osvajač i osloboditelj – kakovog su sebi
predstavljali i očekivali mnogi tadašnji Židovi. Došao je kao siromašno
dijete, siromašnih roditelja i uslijed krajnje nepovoljnih životnih
okolnosti. Čak se nije mogao ni roditi u toplom domu niti u nekom
prikladnom prihvatilištu, nego u štali za stoku i bio položen u jasle
koje su služile za hranu stoci. Takvom Spasitelju su se došli prvi
pokloniti siromašni pastiri s betlehemskih poljana, kojima se prvima
javio glasnik Božji – anđeo s utješnim, radosnim riječima: „Ne bojte se, nego pođite da vidite Spasitelja svoga i cijelog svijeta, gdje kao novorođenče leži povijeno u jaslicama“ (usp. Lk 1,14).

Pastiri su to odmah i učinili. Oni su povjerovali riječima nebeskog
glasnika i mogli se osvjedočiti o istinitosti njegovih riječi, te su –
puni radosti – slavili i hvalili Boga. – Da li se i mi, koji danas
slušamo te iste riječi Božjeg anđela, možemo pronaći u ulozi iskrenih,
vjerujućih pastira i iskreno pjevati riječima drevne božićne popijevke: „Radujmo
se i mi, dakle, svi danas, jer se rodi Isus slatki i za nas. Hajdmo,
braćo, k slavnom gradu Betlemu, poklonit se Spasitelju našemu!
“.

Spasitelj je redovito usko povezan s nečijom nevoljom. I tada i sada,
ljudski je rod trebao i treba Spasitelja. Treba ga i svaki od nas. Na
Spasitelja svijeta ima pravo svaki čovjek, „svako svijeta stvorenje“, kako izriče božićna pjesma.

Prije dvije tisuće godina, u vrijeme Isusova ulaska u povijest
ljudskog roda, svijet se nalazio u svojevrsnoj agoniji. Ljudima je
prijetila ne samo vremenita smrt nego i vječna. Grijeh je ljude satjerao
u jednu slijepu ulicu, bez mogućnosti izlaza i daljeg hoda u sretnu i
sigurnu budućnost. Sami su ljudi sotonskom zavodljivošću i svojim
grijesima sebi blokirali postizanje vječnog cilja svoga postojanja.
Ljudski je život tada izgledao besmislen.

U takvu ljudsku, duboku i dramatičnu nevolju i bezizlaznu situaciju
za cijeli ljudski rod, poslan je bio Sin Božji – obećani Spasitelj –, da
svojim utjelovljenjem postane Spasiteljem cijelog ljudskog roda. – On
je to i učinio. U božićnoj noći „Ljubav Božja prevelika … s neba siđe dolje“, tj. k nama na Zemlju – „radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka
(Božićna popijevka). Definitivno je Bog – kao čovjek – ušao u našu
ljudsku povijest, da tu povijest, u kojoj se nalazi i povijest svakog od
nas, današnjih članova ljudskog roda, izvede iz slijepe ulice straha i
beznađa i povede je ka sigurnom, cilju sretne vječnosti.

Zato i kliče Crkva Kristova u svojoj božićnoj liturgiji, pozivajući sve svoje članove i sve članove ljudskog roda: „Radujmo se svi u Gospodinu! Spasitelj se naš rodio. Danas nam s Neba pravi mir siđe
(Ulazna pjesma Polnoćke). A svi mi, kao Kristovi vjernici, još od svoje
najranije mladosti znademo pjevati jednu od naših prastarih božićnih
pjesama: „Veselje ti navješćujem puče kršćanski. Jerbo se Kralj u
Betlemu rodi nebeski. Još mali u štali, kog stvorenje svako slavi,
štuje, diči jer je pravi On naš Spasitelj i Otkupitelj
“.

Unatoč toj radosnoj, za ljudski rod sudbonosnoj činjenici, da je sam
Bog odlučio definitivno spasiti od vječne propasti svoje ljubljeno
stvorenje – čovjeka – od tada, tj. prije dvije tisuće godina pa do naših
dana, prati tu radosnu vijest i usrećujuću činjenicu i jedna tužna i
dramatična sjena. Isusov apostol i evanđelist sv. Ivan je na početku
svoga Evanđelja napisao o ulasku vječne Božje Riječi, jedinorođenog Sina
Božjeg u povijest ljudskog roda ove uistinu žalosne, sudbonosne riječi:
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11). Ali je također, odmah nadodao i utješne riječi: „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo Ime“ (Iv 1,12).

Iz tih Ivanovih riječi lako možemo iščitati, kako se na osobi
utjelovljenog Sina Božjeg, Isusa Krista odlučuje ne samo vremenita, nego
i vječna sudbina ljudi – pojedinaca i cijelih naroda kao i cijelih
generacija i svih civilizacija.

Oni članovi ljudskog roda, koji žive u svojoj oholosti i bahatosti,
svojoj samodopadnosti i samodostatnosti, svojoj sebičnosti i
isključivosti, ne prihvaćaju ovakvu i ovoliku poniznost i beskrajnu
ljubav i milosrđe Božje, koje su očitovane u nemoćnom betlehemskom
Djetetu, kome je Bog Otac dodijelio svu vlast na Nebu i na zemlji. Zato
nužno žive u strahu i šire strah oko sebe.

To i mi doživljavamo svakodnevno u brojnim političkim i raznim drugim
društvenim parolama, u kojima nema mjesta za utješnu i ohrabrujuću
poruku Božića koja glasi: „Ljudi i narodi, ne bojte se! Spašeni ste! Dajte i vi, zajedno s anđelima iz božićne noći – slavu Bogu, pa ćete imati mir u svojim srcima, svojim obiteljima, svome domu i Domovini!
Ako se ne gleda u Onoga, koji je istinski Spasitelj svakog čovjeka i
cijelog ljudskog roda, onda ga se ne može ni slijediti, niti provoditi u
djelo njegove naputke i zapovijedi, osobito zapovijed ljubavi; nego se
mora biti izložen svakodnevnim negativnim, razarajućim utjecajima raznih
manipulatora i lažnih učiteljā i vođā. Ali, ako istinski vjerujemo u
Isusa Krista, istinskog, jedinstvenog Spasitelja svijeta, onda ni u
najtjeskobnijim životnim situacijama nećemo ostati beznadni i bez snage
da se ponašamo kao sretna i zbrinuta djeca Božja, kao Kristovi suradnici
u proslavi Božjeg Imena i u izgradnji njegova kraljevstva mira i
pravde, milosrđa, ljubavi i mira na zemlji, u našem životnom okruženju.

Od srca želim i molim novorođenog božanskog Spasitelja da svi vi,
braćo svećenici i sestre redovnice te vi, Kristovi vjernici laici,
budete svakodnevno i kroz cijelu iduću Godinu spasenja 2019. u redovima
takvih Isusovih sljedbenika.

Čestit vam Božić i sveto Porođenje Isusovo, mirom i blagoslovom
Božjim ispunjenu novu godinu 2019. vama, koji ste u svojim rodnim župama
kao i vama, koji još uvijek trpite nepravdu nasilnog progonstva i
izbjeglištva!

Vaš brat u Kristu, Spasitelju svih nas

Mons. Franjo Komarica,
biskup banjolučki

You may also like

Hot News