KOVAČ: Promjenom belgijskog modela moglo bi se riješiti pitanje ravnopravnosti Hrvata u BiH

By

Miro Kovač (HDZ) predsjednik Odbora za vanjske poslove
Hrvatskog sabora, bivši ministar vanjskih poslova RH, s višegodišnjim
diplomatskim iskustvom i doktoratom pariške Sorbonne, govori za
Oslobođenje o odnosima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Gospodine Kovač, kako biste ocijenili odnose Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

KOVAČ:
Ako gledamo na odnose između dviju država, onda možemo reći da imamo
vrlo razvijenu suradnju na svim planovima. Gledajući kriterije
narodnosti, gospodarstva, prometa, kulture, upućeni smo jedni na druge.
Bazično su odnosi prijateljski. Može li biti još bolje? Naravno da može.

U
javnosti se govori o otvorenim pitanjima, prema Vašem mišljenju koja su
to najveća otvorena pitanja i koje su najveće prepreke u njihovom
rješavanju?

KOVAČ: Otvorenih pitanja ima
i uvijek će ih biti. Ključno je kako se pristupa njihovom rješavanju,
konstruktivno i prijateljski ili histerično i neprijateljski. Uvijek sam
se zalagao i zalažem za to da to bude konstruktivno i prijateljski. U
hrvatskoj je javnosti ostalo u pamćenju da se prošle godine u BiH, u
vrijeme izborne kampanje, problematizirao Pelješki most. To se sad
smirilo, most se gradi, i to uglavnom sredstvima Europske unije. Pa se
problematizirala granica između Hrvatske i BiH iako postoji Ugovor o
državnoj granici koji se primjenjuje od 1999. godine. Sada je u fokusu
Predsjedništva BiH imovina u Hrvatskoj. Riješit će se i ta stvar, kao
što će se riješiti i fundamentalno pitanje ravnopravnosti Hrvata u
izbornom procesu u BiH i njihove legitimne zastupljenosti, sukladno
odlukama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava. Baš kao i
pitanje učinka projekta Gornji horizonti na okoliš u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Moja je filozofija u bilateralnim
odnosima sljedeća: idemo najprije govoriti o onome što je dobro i onda
pokušati na temelju te općenito pozitivne atmosfere rješavati probleme.
Ali kao što znamo, i među državama članicama EU-a ima puno pitanja koja
se trebaju rješavati. Aktualan je primjer namjera uvođenja cestarine u
Njemačkoj. Zbog toga je Austrija Sudu Europske unije tužila Njemačku.
Sud je prošlog tjedna dao za pravo Austriji. Međutim, zbog toga nisu
narušeni vrlo razvijeni njemačko-austrijski odnosi. Želim da imamo takav
odnos između Hrvatske i BiH. Uvijek će biti otvorenih problema. Sve se
to može i mora riješiti, ali u prijateljskom duhu, bez histerije.

Vi ste kao ministar vanjskih poslova inicirali sastanke dužnosnika RH i BiH na najvišoj razini?

KOVAČ:
Prvi ministarski posjet bio mi je Bosni i Hercegovini, sedmi dan nakon
stupanja na dužnost. Sjećam se da sam imao 13 termina u jednom danu,
došao sam preko Broda do Sarajeva i završio u Hercegovini. I tada sam se
zalagao s predsjedateljem Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem za to
da se napravi zajednička sjednica s hrvatskom Vladom. Zbog prijevremenih
izbora u Hrvatskoj to je ostvareno tek 2017. godine. To je najbolji
format, taj direktni odnos između dviju izvršnih vlasti, u tom dijalogu
treba rješavati najvažnije probleme. I budimo iskreni, ima dosta pitanja
koja treba rješavati.

Ako želi ući u EU, BiH mora
mijenjati vlastiti Ustav, a to su činile i druge zemlje članice. Ali u
BiH to nije tehničko-administrativno pitanje, već je sve politika.

KOVAČ: Promjena
Ustava nikada i nigdje nije tehničko-administrativno pitanje, to je
uvijek i svuda u svijetu pitanje politike, u ovom slučaju stvar odluke
Parlamentarne skupštine. Bosna i Hercegovina se opredijelila za članstvo
u Europskoj uniji. Da bi mogla otvoriti pregovore o članstvu trebat će
poboljšati zakonodavni i institucionalni okvir, i to provođenjem reformi
u 14 područja. Sada se točno zna što treba raditi. Valja se, dakle,
uhvatiti posla. Ima ga na pretek.

Kako vidite uvjet da treba promijeniti Ustav?

KOVAČ: Kao
nužnost na tzv. europskom putu. Europska komisija u svome Mišljenju
kaže da će BiH morati reformirati svoje institucije kako bi kao članica
uopće mogla sudjelovati u donošenju odluka unutar Europske unije i u
potpunosti implementirati zajedničku pravnu stečevinu, to jest prenijeti
direktive i uredbe EU-a u svoje zakonodavstvo. Međutim, i neovisno o
Mišljenju Europske komisije i tzv. europskom putu – ovo govorim kao
prijatelj, ne kao nekakav samoproglašeni mentor – Bosni i Hercegovini je
očito elementarno potrebna učinkovitija državna organizacija.

Primjer
kompleksne, ali učinkovite višenacionalne zajednice je Belgija, inače
sjedište institucija EU-a i NATO-a. Formirana je u 19. stoljeću kao
unitarna država da bi danas nakon šest velikih reformi Ustava bila
federalna država. Sastoji se od triju regija, Flandrije, Valonije i
Bruxellesa-glavnog grada, i triju jezičnih zajednica, francuske,
nizozemske i njemačke. Najmanju jezičnu zajednicu, njemačku, čine
stanovnici devet općina na području Valonije, na istoku Belgije.
Njemačka jezična zajednica nema teritorijalni kontinuitet, ali ima svoj
parlament, svoju vladu, svoga senatora. Primjenom belgijskog modela, u
to sam uvjeren, moglo bi se, bez većih ustavnih zahvata, riješiti
pitanje ravnopravnosti Hrvata u izbornom procesu u Bosni i Hercegovini i
time implementirati odluku Ustavnog suda BiH, ali i presudu u tzv.
predmetu Sejdić-Finci.

Budimo realni, ključ problema u Federaciji
BiH jest međusobno nepovjerenje između Hrvata i Bošnjaka. Jedino
postavljanje hrvatsko-bošnjačkog odnosa na ravnopravne, zdrave i iskrene
temelje omogućit će poboljšanje funkcionalnosti Federacije i time
cijele BiH. Uvjeren sam da je to ne samo nužno nego i moguće. Dakle, da
rezimiram, kao dvoentitetska država BiH već sada ima federalni karakter.
Vrijeme je da se pronađe i usvoji model koji će zaista zadovoljiti
interese i potrebe svih triju naroda i ostalih građana.

Je li dogovor moguć unutar BiH?

KOVAČ: Mnogi
bi bili sretni, među njima sam i ja, da se akteri u BiH emancipiraju i
sami krenu u to, da kažu: imamo mi ovdje među sobom dovoljno pameti i
iskustva da to sami odradimo. Nažalost, u zadnjih 20 i više godina to se
nije dogodilo.

Mnogi misle da promjena nema dok se ne umiješaju Amerikanci?

KOVAČ: 
Ne samo Amerikanci. Sve države potpisnice i svjedokinje Daytonskog
sporazuma moraju se konačno ozbiljno angažirati. Pored same Bosne i
Hercegovine te Hrvatske i Srbije najveću odgovornost imaju dakako
Europska unija i njezine države članice u zajedništvu sa SAD-om, kao
svojevrsni motori potrebnih promjena i čuvari političkog Zapada. Tamo,
na političkom Zapadu, vidim i Bosnu i Hercegovinu. Za dugoročno održivo
rješenje trebat će, naravno, integrirati i Rusiju i  Tursku.

Imate li osobne kontakte u BiH? Popijete li kavu s nekim u Sarajevu?

KOVAČ: Kada dođem u Sarajevo, ali i u druge gradove u Bosni i Hercegovini, uvijek popijem kavu s prijateljima.

Kako se Vi osjećate u BiH?

KOVAČ:
Jako dobro. Imam u raznim strankama prijatelje, ne samo u onima s
hrvatskim predznakom. Volio bih da se u BiH konačno dogodi iskorak kao
nedavno u Sjevernoj Makedoniji na političkom planu ili u Albaniji,
konkretno u Tirani, na ekonomskom planu.

U kojem smislu iskorak?

KOVAČ:
Pa da se krene u nužne političke promjene i ubrzanje tzv. europskog
puta, ali i na području ekonomskog razvoja, infrastrukture. Zadnjih
godina sam se nekoliko puta autom vozio kroz Bosnu i Hercegovinu. Vozite
se i nikako stići, od Broda do Sarajeva, od Sarajeva do Splita preko
Mostara i Međugorja, od Banje Luke preko Livna i Tomislavgrada do
Kamenskog. Pa se pitate kako je moguće da gradnja prometnica traje tako
dugo. Kada bude izgrađen, Koridor Vc će sigurno preporoditi zemlju. Ima
dosta uspješnih priča u BiH, moglo bi ih biti puno više, samo je
potrebna efikasnija politička organizacija. A Mišljenje Europske
komisije trebalo bi biti poticaj za promjene i iskorak. Postoji europska
perspektiva, postoji dokument koji kaže: da! BiH može ući u EU, može
pregovarati o članstvu, ali prethodno mora neke stvari promijeniti. Ako
su mogle i ako mogu neke druge države s područja jugoistoka Europe može i
BiH. Neka to bude inspiracija./HMS/

You may also like

Hot News