21. GODIŠNJICA SMRTI DRAŽENA PETROVIĆA

By

Dvadeset i jedna je godina od kako je otišao Dražen Petrović, koji je bio poseban, drugačiji i kao takav će ostati zapamćen za sva vremena.

Dana 7. lipnja 2014. navršila se 21. obljetnica tragične pogiblje Dražena Petrovića. No Draženovo naslijeđe se mijenjalo i prvo je postojala priča, a potom se priča pretvorila u legendu koja je vremenom prerasla u legendu. Mnogi si postavljaju pitanje : ” Što bi se događalo da nije poginuo?”

drazen1Uspomenu na Dražena Petrovića čuva njegov Muzej pred ulazom u  dvoranu Košarkaški centar “Dražen Petrović”, koji je pokrenut upornom inicijativom majke Biserke i uz podršku gradskih struktura, a u koji sam i sam vodio prijatelje i poznanike koji su u Zagreb dolazili iz inozemstva ili iz provincije. U tom dugom razdoblju nebrojeno je tekstova napisano o njemu, snimljen je i onaj dokumentarac Once Brothers (Nekad braća),  izdavane su knjige, možemo govoriti (i) o različitim percepcijama, ali svi koji su ikada o Draženu nešto napisali slažu se u tome da je bio jedinstven.

 

Mnogi sportski stručnjaci slažu se oko činjenice da je doista bio poseban, drugačiji i kao takav će ostati zapamćen za sva vremena. Znate kako se ono kaže: ne umire čovjek kada doista umre, nego kad prestanu sjećanja na njega. Po tom kriteriju će Dražen živjeti vječno, u njegovom slučaju to nije nikakva fraza, a buduće će generacije svjedočiti tome kakva će ta sjećanja biti i same u situaciji da ih mijenjanju i nadograđuju. Pa će tako Dražen jednog dana, kad više ne bude njegovih suvremenika koji bi posvjedočili tome da je bio samo čovjek od krvi i mesa, da ne kažem od 90 posto vode, možda biti neki “Veli Dražen”, svemoćni div koji je kročio Zemljom i legenda će ići nekim svojim putem, neovisnim od svih ostalih priča, mitova i legendi iz davnih dana.

Dražena su  tri   stvari razlikovale: ambicija, ambicija i ambicija. Iz te je ambicije proizašlo i sve ostalo – u prvom redu nevjerojatna radna etika. To je ona vrsta ambicije koja vas tjera da budete najbolji u svemu,  pa ste fascinirani ambicijama kod drugih kad ih prepoznate. Tako je i Dražen želio uvijek biti najbolji u svemu, od onih malih banalnih igara na treninzima, preko svih utakmica i svih momčadi u kojima je igrao, reprezentacije, pa do samog finala Olimpijskih igara.

Posljedica te ambicije je bio i odlazak u neizvjesnost NBA, u komotnoj situaciji koju je imao na tlu Europe, gdje je bio nedodirljiv. Čak i iz današnje perspektive mnogi njegovi suigrači smatraju  da je Dražen bio uvjeren kako i u NBA-u može biti najbolji. Nažalost, udario je u zid – prvo u zid nerazumijevanja u Portlandu, a nešto kasnije i doslovno, u onaj kamion koji se prepriječio na njemačkom autoputu. Njegovo naslijeđe je veće no što je bila velika njegova karijera. A bila je velika. Nažalost, to sam ne može vidjeti…

U tom periodu  za Amerikance je europska košarka bila nepoznata i nezanimljiva sve tamo do samog kraja osamdesetih. Zanimljivu činjenicu istaknuo je  trener Spursa Gregg Popovich, koji je  kazao da se “osjećao kao dječak u trgovini slatkišima” kad je vidio reprezentaciju Jugoslavije 1988. godine. Već je u tom razdoblju  Dražen bio velika europska zvijezda. Imao je dva osvojena Kupa prvaka i tri reprezentativne medalje, a netom je potpisao s Realom. Prije Draženovog odlaska u NBA draftiran je kao 60. izbor 1986. godine (i to u trećem krugu drafta, u međuvremenu su se pravila promijenila), a Portlandu se priključio 1989. godine. U NBA su od Europljana igrali Bugarin Georgi Glučkov i pokojni Španjolac Fernando Martin, koji su na utakmice mogli dolaziti i u pidžamama, jer trenerke nisu ni skidali. Išli su da bi bili prvi, a ne da bi igrali.

Zoran Čutura, bivši košarkaš , istakao je da je Dražen  u NBA otišao da bi igrao, u tome je njegova veličina – on je rušio barijere koje su ostali kasnije s lakoćom prelazili. On je, skupa s Vladom Divcem, definitivno skrenuo pozornost NBA na ostatak svijeta i širom otvorio vrata NBA neameričkim igračima. ” Da nije bilo Dražena, ne bi bilo ni Tonija Kukoča u Bullsima, ni Manua Ginobilija & Tonyja Parkera u Spursima, ni Dirka Nowitzkog u Dallasu”, ističe Čutura.

” Puno, puno kasnije sam slagao puzzle tog njegovog boravka u NBA, čuo njegove razgovore s ljudima s kojima je surađivao, a do dana današnjeg nisu publicirani, shvaćao razliku između NBA i ostatka svijeta u to doba. Ej, tada je NBA bila nauka, a ostalo je bio diletantizam. Mi u Europi bili smo diletanti i košarkaški invalidi. Dražen je tu razliku smanjio, približio je dva svijeta na kojima se dugo događao paralelni život, a da nisu imali dodirnih točaka. U tome je, po meni, njegova veličina. Dražen je napravio više na planu globalizacije NBA od samog Davida Stern”, istaknuo je Čutura.

 

You may also like

Hot News