NARODNI OBIČAJI” SVADBA – PIR”

By

Za muškarca se reklo da je momak kad je navršio 18 godina, a za djevojku da je cura kad je navršila 16 godina. Momak je počinjao hodati po prelima, a cura nositi nakit ( ogrlicu, rešmeta, ežder, kalkan) i skupljati prelo u svojoj kući.

Dok bi se pojavile prve naznake da će biti svatova, u kući bi se odmah počela osjećati drukčija atmosfera i drukčiji ritam svakodnevnog života. Ženska bi se čeljad prihvatila ženskih poslova,tj. pripreme robe za sanduke, darova svatovima, čišćenje i uređenje kuće za pir itd. Majka se pobrinula da se za djevojku otka haljinka. Ponekad je za djevojku bilo najvažnije da se uda u dobru kuću, u kuću sa dosta zemlje i stoke, što je bila garancija za preživljavanje bez bijede i gladi. Uvijek je obitelj vodila računa da se najprije udaju i žene najstarija sestra i brat. Ako bi mlađa sestra preskočila udajom stariju sestru, ova bi kasnije teže našla životnog suputnika, jer bi se odmah sumnjalo da s njom nije nešto u redu, a to je vrijedilo i za muškarce. Kad bi se konačno odlučilo stupiti u brak, mladić ide kod oca zaručnice pitati za curu, bez obzira što se več sve znalo.

U dogovereni dan mladićev bi otac došao u mladenkinu kuću u pratnji svojih muških rođaka, a mladoženja bi ostao vani. Domačin bi uljudno primio goste i ponudio ih bogatim jelom i pićem. Uz jelo se razgovaralo o svim aktualnim događajima u selu , kako je rodila godina itd.,dok konačno ne bi došli na temu ženidbe i udaje. Djevojka bi cijelo vrijeme bila u blizini i služila bi goste. Nakon većere mladićev bi otac iz đepa izvadio prepoznatljivu maramicu, koju je djevojka predhodno dala mladiću, te rekao> Moj je sin našao ovu maramicu, pa neka je uzme onaj čija je<. Djevojka bi se naravno javila i rekla da je maramica njezina te upitala oca:>Ćaća, smijem li je uzet>? A on bi obično odgovorio:> uzmi ćeri, sritno ti bilo<! I to je bio znak da je djevojka isprošena.

Tada bi prosci na stol stavili piće i jelo koje su oni donijeli, te nazdravili i čestitali jedni drugima, a mladenku bi sinbolično  darivali. Od tada bi mladić i djavojka prvi put bili oslovljeni s – nevista, odnosno- zete,a njihovi bi se roditelji počeli oslovljavati s – prijatelji.

stariske svadbe 1Dan prije vjenčanja, ili ujutro na dan samog vjenčanja, bila je seksena( sanduk sa pokućstvom i garderobom). po sanduke je obično dolazio djever s konjima. Kada je sve bilo spremno za polazak, djever je darivao čuvara robe, a obično je to bila mladenkina malđa sestra ili bliža rodica.

U dogovoreni dan okupljaju se svatovi i na okićenim konjima i s pjesmom kreću po djevojku. Svatove čine stari svat, kum, jenga (kuma), diver, sasanđija, diveruše i svirač (harmonikaš). Jenga je osoba na koju se upućuju razne šale i dobacivanja, ali koja istom mjerom zna i uzvratiti.

Svatovi usput pjevaju svatovske pjesme, časte rakijom iz ploske i mezom iz šarpelja. Curskoj kući se dolazi u predvečerje, a na ulasku u kuću, druge cure dočekuju svatove pjesmom “Evo nama kićenih svatova”. Svatove se kiti peškirom, koji se prikači na leđa na đemendan. Da bi se uklonila neka namještena zapreka, kum plaća ulazak u kuću. Slijedi ljubazan doček, koji počinje kavom. Večera počinje kad se kum prekrsti i pomoli Bogu. Na čelu sofre je kum i do njega ostali svatovi. Samo je jenga u drugoj sobi sa zaručnicom.

S drugim jelom kum tri puta doziva jengu i mladu riječima “nek izađe ko je naš”. Kada jenga odgovori da ne može proći, cure zapjevaju pjesmu “Krči pute kume i divere, vaše zlato gorom zabasalo”. Tada kum pred curinog oca stavlja dogovoreni izvadak (novac),a nakon toga jenga s curom izlazi iz sobe. Prvo izlazi lažna mlada, obično starija zamaskirana žena, a onda prava mlada. Mlada pojubi kuma i onda sve redom. izlaze i ostale djevojke, te zapjevju pjesmu Oj ti kume diko naša, držeći raširenu krpu, da ih svaki svat daruje novcem u krpu.

Tada se polazi u crkvu na vjenčanje. Iz crkve se u veselju odlazi mladoženjinoj kući. Dočekujući svatove, djevojke pred momkovom kućom zapjevaju svatovsku pjesmu “Evo nama kićenih svatova”. Pred samom kućom izlazi svekrva pred mladu, zagrli je i poljubi, a mlada je ogrne košuljom. Pred kućnim pragom postavi se mali prostirač (ponjavica) na koji mlada klekne i poljubi prag. svekrva je poškropi svetom vodom i izmoli Vjerovanje. tada mlada zakorači u kuću desnom nogom, jer ako to učini ljevom kaže se da će brzo postati udovica. Zatim sjeda na stolicu, a u krilo joj posjedaju malo, obično muško dijete, koje ona ogrne košuljom. Sjeda za sofru i veselje se nastavlja, a djeci koja su se znatiželjni okupila pred kućom iznosi se sofra i za njih se postavlja jelo.”To je dječiji pir”.

Nekadašnji svadbeni običaji, puni simbolike i veselja, danas su posve nestal. Današnja svadba protječe sasvim drugačije: nema tu nikakvih ceremonija, nema nikakve simbolike, pučkih prigodnih pjesama, obiteljske radosti praćene molitvom. Kad će doći novi običaji koji će imati svoju simboliku, s kojih ćemo odlaziti bogatiji u srcu, jači u molitvi, nije poznato.

Običaji koji su opisani u tekstu nalaze se u knjizi Fra. Velimira Valjana ŽUPA SV. ILIJE PROROKA, Spomenica 1836-2014

 

You may also like

Hot News