<

Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz blagdan Duhova

Misna čitanja: Dj 2, 1-11, Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34, 1Kor 12, 3b-7.12-13, Iv 20, 19-23 Dan Pedesetnice dan je na koji se kao Crkva neprestano vraćamo i na koji se trebamo vraćati, slično kao što se vraćamo na rođendane, imendane, na znakovite datume u povijesti neke osobe, obitelji, države Pedesetnica je ponajprije događaj novoga govora. U politici, na radnim mjestima, u medijima, u obiteljima… nerijetko se čuje hladan jezik, hladnoća i neprobojnost ljudskosti; grubost i agresivnost u kojoj su riječi prodorne i bolne. Tada čeznemo za govorom koji utopljuje, grije i povezuje. Takav govor provire iz topline srca: »Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.« Nije bez razloga u duhovskome izvješću prisutna slika plamenih, ognjenih jezika. To je slika Božjega djelovanja koje nam daje da u susrete s drugima ulazimo srcem i da u drugima zapalimo iskru Božje ljubavi. Svi koji su zapaljeni ognjem Duha Svetoga govore drukčijim jezikom, jednim jezikom, svim jezicima. Mi, Kristovi učenici, za govor razumijevanja među ljudima dobivamo dar. Na Pedesetnicu su apostoli govorili ono što im je Duh davao govoriti i svi su ih razumjeli. Takav je jezik potreban svakomu vremenu, a euharistijsko slavlje pomaže nam živjeti i čuvati isto iskustvo. Ono je ujedno svjedok i očitovanje da nismo zaboravili taj dar. Dok se danas, u kulturi razjedinjenosti, riječi rabe kao oružje, kao sredstva razdora i zadavanja boli, mi kršćani progovaramo zajedništvom, riječima koje bude ljubav, riječima koje pridižu, tješe, hrabre, grade mostove, usprkos svih riječi i lavina govora koji truje i razgrađuje, koji smrzava životnost Zar današnje evanđelje ne bi moglo progovoriti i našim strahovima i brigama od i za budućnost? Uskrsli Krist koji susreće svoje učenike nosi na sebi tragove (rane) okrutnoga mučenja. Ne obećava nam da će nas poštedjeti razočaranja i neuspjeha. Ali obećava da će uvijek s nama biti. Patnja nije prešućena. On obećava svoju blizinu, svoju pomoć, svoga Duha Tješitelja. To je optimizam uskrsle vjere, On nas šalje u svijet pun problema i proturječnosti. Smijemo li se pouzdati u Isusov Duh? Vjerujemo li da Duh Sveti i danas djeluje i pokreće ljude na dobro? Slaviti Duhove znači čuti poziv na povjerenje! Biti uvjeren da naš svijet nije predan na milost i nemilost kojekakvih slijepih sila, već je to uvijek Božji svijet u kojemu djeluje Duh Sveti. Slaviti Duhove znači imati povjerenje da se isplati živjeti, boriti, djelovati u ovom svijetu. Slaviti Duhove znači vjerovati da se ipak nešto može učiniti, upaliti svjetiljku, a ne proklinjati tamu. Molimo Gospodina da Rosom svoga Duha okrijepi ,i nas što tragamo za njegovim licem. Nek snaga Duha zasja na licima našim da spoznamo vrijednost života našeg i da jedni u drugima možemo prepoznati lice Kristovo, neka nas Gospodin rasvijetli , svjetlom Duha da Silazak Duha svetoga i njegove darove umijemo i živjeti u svakodnevnom životu jer bît dara Duha Svetoga pozvani smo tražiti u životu ljubavi. Gdje je ljubav, tu je i istinska spoznaja, tu je mudrost, tu je novost koja rasvjetljuje sve sumnje, prevladava sve prijepore i sva iskušenja. Ljubav sve pobjeđuje. Ako priznajemo da je Bog ljubav, tada život u njegovoj ljubavi svjedoči njegovu blizinu s nama u sve dane do svršetka svijeta Amen.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Manje poznate zanimljivosti iz života Karola Woytile

Read Next

Sveta Pričest u župi Srca Isusova u Čajdrašu

Follow On Instagram