Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz osamsnestu nedjelju kroz godinu – PORTAL KOCKICE <

Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz osamsnestu nedjelju kroz godinu

Jelo i piće su, pored sna, osnovne ljudske potrebe. U sebi označavaju ne samo jednostavno zadovoljenje temeljnih bioloških potreba, nego pokazuju i kakav je čovjekov temeljni odnos sa svijetom. U gladi i žeđi osjećamo da izvor našega života nije u nama samima nego mora biti uzet, prihvaćen i primljen. To su temeljni uvjeti našega postojanja. Zato se svi bojimo gladi i žeđi.

U evanđelju čitamo kako učenici mole Isusa da otpusti narod kako bi mogao otići dalje potražiti hranu: „Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.“ Toma Akvinski tumači taj prijedlog učenika kao neprepoznavanje stvarne potrebe naroda. Naime, učenici pozivaju Isusa da otpusti narod zbog gladi, da ih na neki način rastjera. Ali to uopće nije bila potreba naroda, jer je narod došao slušati Isusa u „pustome kraju“, tj. makar bio i gladan. Pet kruhova i dvije ribice – ukupno sedam – simbol su punine. Ako se na raspolaganje Isusu i braći i sestrama ne stavi sve, neće i ne može biti dosta. Bez onoga sve, nema čuda. S onim sve, čudo se ponavlja. Kad svatko stavi sve što posjeduje, ne samo u materijalnom smislu, nego i u smislu svog vremena, svojih sposobnosti… događa se čudo umnažanja. I ima dosta za sve.

Upravo je ovo da preostaje i za druge, poruka brojeva koje je evanđelist uključio u svoj izvještaj. Pet tisuća muškaraca koje je Isus nahranio simboliziraju čitav Izrael. Preostalih ulomaka je dvanaest košara. To je broj Isusovih apostola, onih koji su u temeljima novog Božjeg naroda, Crkve, u kojemu Bog svima nudi svoju ponudu spasenja i zajedništvo oko njegovog stola koje je naviješteno u ulomku iz proroka Izaije. Potreba naroda za Kristom bila je jača od gladi. Zato Krist izaziva svoje učenike kazujući im: „Ne treba da idu, dajte im vi jesti.“ To zbunjuje učenike koji su, dakako, bili zabrinuti za stvarnu tjelesnu glad naroda. Krist koristi njihovu zbunjenost i čini čudo umnažanja kruhova.

Tim se čudom predstavlja kao onaj koji okuplja oko sebe, kao onaj koji nikoga ne tjera od sebe, naposljetku, kao onaj koji jedini može utažiti čovjekovu duhovnu, ali i tjelesnu glad. Tako nas ovaj evanđeoski ulomak dovodi do prvoga čitanja, do ulomka iz knjige proroka Izaije: „Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti?“ Evanđelje nas poziva da poput naroda budemo i ostanemo trajno duhovno gladni, gladni Isusa: i onda kad smo gladni u ostalim potrebama, „kad nemamo novaca“, ali i onda kad smo siti u ostalim svojim potrebama.

Stoga, nemojmo dopustiti da ostale potrebe uguše tu istinsku potrebu, glad za Isusom. Dođimo k Isusu, jer on je onaj koji besplatno utažuje i našu duhovnu i našu tjelesnu glad. Isus je poput zemlje. Kao što plodna i ne-sebična zemlja omogućuje da od malo sjemenki nastaje veliko mnoštvo, obilje sjemenki, tako i Isusove plodne i nesebične ruke omogućuju da od malo kruhova i ribica, da od onoga što je „malo“ u našemu životu, nastane veliko mnoštvo, obilje. To „malo“ svojega života donesimo Isusu i stavimo ga u njegove ruke. A ostalo prepustimo njemu.

Dražen Čolić

Dražen Čolić je rođen 19.07.1980. u Zenici. Zaposlen je kao tajnik HKD"Napredak" podružnice Zenica. Na portalu Kockice radi kao novinar- istraživač.

Read Previous

Napredak bio i ostao temeljna nacionalna institucija hrvatskoga naroda

Read Next

MILANOVIĆ: Hrvatski narod u BiH mora imati u vlasti predstavnike koje sam izabere jer će, u suprotnom, gubiti vjeru u svoju državu

Follow On Instagram