Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz Petnaestu nedjelju kroz godinu – PORTAL KOCKICE <

Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz Petnaestu nedjelju kroz godinu

U današnjem evanđeoskom ulomku slušamo kako Isus govori o četirima različitim tlima, zemljištima koja očituju četiri različita ishoda sjetve. No, stvarni je nositelj prispodobe, njezin ‘glavni lik’, sijač i sjeme. Božje je kraljevstvo poput sjemena koje ima ponizni početak, jednostavan i – nevidljiv. Niti u naše živote Kraljevstvo ne ulazi bučno, s događajima koji nametljivo privlače pozornost.

Kao što se zrnje pomiješa sa zemljom, tako je Božje kraljevstvo pomiješano s ljudskom poviješću. Isusov je život, objavio tu novu zakonitost vidljivu u slici zrna. Nije se nametao ni tražio očitosti; on je nudio, dopustio naslutiti novost. Tko je tražio veličinu, sigurnost, ostao je zbunjen pred Nazaretskim drvodjeljom. Njegova je riječ – poput skrivenoga zrna u srcu čovjeka – dala da nikne drvo križa koji je postao nova osovina svijeta, izokrećući logiku zemaljskoga.

Budući da se u Isusovo doba u Palestini sijalo tako da je najprije bačeno sjeme, a zatim oralo, sjeme je lako palo na tlo koje nije pogodovalo rastu. Tako prva tri tla koja Isus spominje nisu plodonosna: put, kamenje, trnje. Ali, postoji i dobro tlo, a ono donosi iznenađujuće, neočekivano, puno roda. Upravo tako – u sjetvi ima neuspjeha i pogrješaka, ali sijač je siguran da će jedan dio bačenoga zrnja uroditi. Dobro je primijetiti suprotnost između velike količine sjemena koje neće uroditi i male količine koja donosi rod i – konačno – obilne žetve.

To je važna pouka prispodobe – svih prispodoba: živjeti pouzdanje da Božja riječ, da njegova prisutnost ne ostaje bez ploda. U istome događaju postoji onaj tko prihvaća i onaj tko odbija; postoji onaj tko dopušta rasti klici novoga života i onaj tko o njoj ne želi ni slušati. Svi koji smo milošću pozvani biti kršćani ne smijemo nikada sumnjati u učinkovitost i snagu Božje riječi i njegove prisutnosti. Jedino o čemu se trebamo pitati jest: koliko je ono što govorimo, živimo, Božje; koliko je dar, a koliko naša sebičnost. Zrnje iz glinene posude još je nešto, zacijelo, zbunilo Isusove slušatelje, a moglo bi ostati neprimijećeno nama danas: iznenađujuće obilna žetva, dobivena s četvrtoga tla.

Pored tri neplodna tla postoji nevjerojatna, rekli bismo – nemoguća žetva. Baš to što izgleda nemoguće, Božje je djelo i traži naše pouzdanje bez predvidivosti i očitosti. Sjetimo se kako je rekao Djevici Mariji da Bogu ništa nije nemoguće. U životu smo često u kušnji proračunatosti, sebičnoga odvagivanja, čuvanja u strahu te kao konačni rezultat osjećamo nezadovoljstvo i razočaranost. Ono što se nama čini kao rastrošnost, za Isusa je darovanost, objava milosrdnoga Božjeg lica. Ono što nama može izgledati kao nebriga ili nesposobnost planiranja, Isusu služi da bi objavio obilje Božje ljubavi.

Ono što nama djeluje kao gubitničko, za Božje je kraljevstvo srž proslave i pobjede. Kristov učenik, u tome smislu, ne štedi i nije proračunat, nego sije Božju riječ posvuda: i kad je zgodno i kad je nezgodno. Prividna slabost najprikladnije je mjesto očitovanja Božje prisutnosti i snage. Nju apostol Pavao naziva blagom i o njoj piše: »To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.« (2Kor 4, 7) I baš tamo gdje se čovjek nije nadao, dolazi najveći plod i to na način kojeg nije znao predvidjeti. To vrijedi za svakoga vjernika, za obitelji, za Crkvu i društvo. Pozvani smo provjeriti u našemu dosadašnjem životu gdje se to dogodilo (a sigurno se dogodilo) i čuvati pouzdanje u Božju riječ koja nas prati svakoga dana – iznova u obilju zrnja koje pada na tlo naših putova, kamenoga srca, trnja i plodne njive nevjerojatne snage za nevjerojatnu žetvu.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

“Mladifest” u Međugorju će se ipak održati

Read Next

U novoj Vladi Republike Hrvatske 16 ministarstava i 4 potpredsjednika

Follow On Instagram