Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz dvadeset i treću nedjelju kroz godinu

By
Misna čitanja: Ez 33,7-9; Ps 95,1-2.6-9; Rim 13,8-10; Mt 18,15-20
Starozavjetni čovjek je smatrao da se Bog raduje propasti grešnika i sreći pravednika. U Isusu iz Nazareta Bog je izmijenio ovaj pogled na sebe, objavivši nam da mu je stalo do svih ljudi, posebno do oni koji su posljednji, najslabiji, onih koje nitko ne cijeni i koji u očima svijeta ništa ne vrijede.
U njih spadaju i grešnici. Nije lako prihvatiti ovaj Božji stav. Pogledamo li i ovo vrijeme u kojem živimo pitamo se je li Bog zlom kažnjava ljude. Ali poruka prvog današnjeg čitanja daje nam odgovor. To je poruka da Bogu kazna nikad nije cilj. Ako nam se ponekad i čini da je ono što nas pogađa njegova kazna, on nas ne želi kazniti nego spasiti. Ova poruka o Bogu za nas je zadaća. I mi se tako trebamo ponašati u odnosu na braću i sestre. Bog podsjeća proroka Ezekiela na tu odgovornost. To je i naša kršćanska odgovornost.
Prorok je odgovoran jer je prorok. A „prorok“, piše na jednom mjestu papa Frano, „prima od Boga sposobnost proniknuti povijest u kojoj živi i tumačiti događaje: on je nalik straži koja bdije noću i zna kada će svanuti (usp. Iz 21, 11-12). Poznaje Boga i poznaje muškarce i žene, svoju braću i sestre. Sposoban je razlučivati kao i prokazivati zlo grijeha i nepravde, jer je slobodan, ne smije odgovarati drugim gospodarima osim Bogu, nema drugih interesa osim Božjih. Prorok je redovito na strani siromaha i nezaštićenih, jer zna da je sâm Bog na njihovoj strani.“ Mi smo odgovorni jer i mi smo, mi Crkva i mi kršćani, pozvani biti proroci u svom vremenu. Ova se naša proročka odgovornost vrši prije svega načinom na koji živimo.
O tom nam govori današnje drugo čitanje u kojemu sv. Pavao sve zapovijedi sažima u zapovijed ljubavi prema bližnjima kao sebi samima. Objašnjava da ljubav ne čini nikakvo zlo i da je ona stoga punina zakona i mjerilo svega. Tko se u ljubavi trudi oko dobra svojih bližnjih, on u skladu s mišlju sv. Augustina koji je govorio: „Ljubi i čini što hoćeš!“, vrši sve zapovijedi. Ljubav je ono što nas mora nadahnjivati i u odnosu prema našoj grešnoj braći i sestrama. To je temeljna poruka današnjeg evanđelja u kojemu Isus, nadahnut ljubavlju za svakog pojedinog člana, ali i zabrinut za dobro cijele zajednice, progovara o odnosima unutar kršćanske zajednice, Crkve. Matej je u ovu Isusovu besjedu uklopio parabolu o izgubljenoj ovci koju završava s veoma snažnom porukom o Bogu koji ne želi da itko propadne nego želi spasenje sviju: „Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.“
To je kontekst današnjeg evanđeoskog ulomka koji poruku o Bogu koji ne želi da itko propadne nastavlja porukom o potrebi traženja brata koji se izgubio, odnosno o našoj odgovornosti za brata koji je sagriješio, ali i za cijelu Crkvenu zajednicu. Ovaj Matejev tekstdanašnjeg evanđelja počinje ljudskim promašajima, a završava Božjim pozivom na rast. U njemu je tako moguće vidjeti zrcaljenje euharistije. U euharistijskom slavlju češće se ističe i priznajemo našu grešnost, ponavljaju se vapaji za božanskim milosrđem i često doziva u pamet potreba bratskog pomirenja da bismo mogli dostojno sudjelovati u Euharistiji. I ona počinje sviješću o promašajima i kajanjem zbog njih, a završava jednodušnim zajedništvom različitih ljudi. Počinje bolnim iskustvom razdvojenosti grijehom, a završava jednodušnim i darovanim zajedništvom s nebeskim Ocem.

You may also like

Hot News