NA SUTLIJI SA PROF. ŽELJKOM STAPIĆEM

Donosimo vam zanimljiv, poučan i nadasve iskren razgovor sa profesorom Fizike u KŠC “Sveti Pavao”,  Željkom Stapićem.
I nije Željko Stapić samo “obični profesor” jer da jeste sigurno ne bismo sa njim razgovarali i napravili intervju za naš portal. Željka poznaju gotovo svi Zeničani, pravi Zeničani. Bio je tu u svim vremenima, i u dobru i u zlu, zajedno sa svojim sugrađanima i prijateljima.

Željko Stapić, diplomirani profesor fizike, diplomirani inžinjer mašinstva, magistar fizike, magistar i uskoro doktor tehničkih znanosti a iznad svega roker. Niste pogrešno pročitali ili shvatili, sve ove titule ima zenički profesor, poznat i omiljen po svom šarmu, zezanciji i gitari. Kao dobar domaćin dočekao nas je u svom kabinetu za Fiziku, jer kako kaže, pored glazbe fizika je njegova velika ljubav. Kroz razgovor otkrili smo novu dimeziju i stranu Željka Stapića, izuzetno osjećajan, veliki zaljubljenik i poznavalac rocka, pomalo nostalgičan i iznad svega originalan. Prof. Stapić živi život u sopstvenoj režiji, igra glavnu ulogu, ne osvrčući se na komentare i primitivna shvatanja koja ne mogu pojmiti intelektualca na rock stage-u, sa gitarom i kožnjakom. Jer, složit će se mnogi, prof. Stapić je u intelektualnom smislu  i umjetničkoj dimenziji odmakao daleko iznad prosječnog čovjeka.

kockice: Opišite nam vrijeme Vašeg studiranja u kojem ste se počeli baviti  glazbom i koji glazbenici su Vam bili uzor?stapicz

prof.Željko Stapić: To je bilo vrijeme samoupravnog socijalizma u njegovom ekonomski najboljem izdanju. On je kulturološki bio otvoren za nove socijalne pokrete koji su se pojavili na Zapadu. U isto vrijeme na Zapadu je bio u usponu hard rock. Glazbenom scenom harali su Led Zeppelin, Black Sabath, Deep Purple itd. Te grupe i taj glazbeni pravac unutar rock scene, kao eksplicitno i dominantno popularne kulture mladih tog vremena, izvršile su veliki uticaj na moj stil sviranja.

Vrijeme buđenja rock scene u Zenici korespondira sa već prilično etsabiliranom rock scenom u Sarajevu. Ukupno stanje u bosanskom društvu je i onda bilo daleko od idealnog posebno u kontekstu paternalističkog odnosa tadašnje komunističke partije spram svih aspekta života omladine u socijalističkoj državi. Ne smijemo zaboraviti da je to vrijeme bilo vrijeme radnih akcija, Saveza socijalističke omladine kao i vrijeme bratstva i jedinstva, vrijeme sleta koji se redovno izvodio u čast predsjedniku Titu itd.
Danas je teško i zamisliti članove ‘Bijelog dugmeta’ sa žuljevima na radnoj akciji, a to je onda bilo sasvim normalno, kao i masovne posjete na njihovim koncertima koji su poprimali dimenzije općeg narodnog veselja. Bilo je to vrijeme iskrenije i intenzivnije u smislu druženja među ljudima. Bilo je više pomaganja i konkretne pomoći od strane državnih institucija posebno kad su u pitanju socijalno i ekonomski ranjive kategorije društva. Danas je naprimjer prosto neshvatljivo da je bilo moguće uz minimalnu participaciju roditelja ići na ljetovanje na more, da je užina u osnovnim školama bila besplatna itd..

kockice: Zašto ste se počeli baviti glazbom uopće, priznajte nam, je li zbog prolaznosti kod djevojaka?

prof.Željko Stapić: Zanimanje za glazbu bilo je djelimično iz želje da se izađe iz anonimnosti a drugi, jači razlog je bila ljubav. Mi smo navečer slušali radio Luxemburg koji je puštao tu glazbu, onda smo sa kazeta preslušavali i skidali akorde i tako uvježbavali numeru. U to doba nije bilo moguće kao danas dobiti akorde neke pjesme isprintano pa uvježbavati. Cijeli proces stvaranja i uvježbavanja glazbe je bio dugotrajniji sa mnogo napora i truda ali je imalo svoje čari.

kockice: Jest li uvijek bili tako osobeni i drugačiji?

prof.Željko Stapić: Ha, ha. Generacije koje su dolazile na koncerte grupe ‘Boom’ u Zenici u kojoj sam svirao bas gitaru, tvrde da se nisam fizički mnogo promijenio još iz tih davnih vremena kada je rock scena i u Zenici bila burna i kad se npr. za nekog momka govorilo da je ‘dobar’. Pod tim se nije podrazumijevalo da dobro igra fudbal, mada je dosta njih bilo aktivno u sportu, već da svira gitaru ili bubnjeve u nekoj rock grupi. Bilo je to vrijeme kad se čak na fudbalere gledalo nekako sa ‘intelektualne visine’, što je danas skoro nepojmljivo.

kockice: Kako usklađujete svoje intelektualno napredovanje i ostala interesovanja?

prof.Željko Stapić: Rad i samo rad, po ko zna koji put otrcana fraza. Objavio sam petnaestak radova u znanstvenim časopisima, kao i pet udžbenika. Nije nešto impresivno, ali je trebalo dosta vremena i živaca. Ujutro rano ustanem i cijeli dan se nešto radi. Često do kasno u noć.
Iako sam završio dva fakulteta, dva magisterija i disertaciju, nikad se nisam odvajao od rocka. Naprotiv, to mi je bila duševna hrana, kao i stil života.
Smatram da bi sva djeca trebala  svirati neki instrument, jer to oplemenjuje i daje životu jednu dimenziju više.
Mislim da je unatoč ovoj vremenskoj distanci rock glazba, koja je na početku u sebi nosila jednu pozitivnu destrukciju, vremenom stvorila jedan individualni i unutar vlastitog kulturološkog diskursa, distinktivno estetski prepoznatljivi stil života, kojeg ja osobno slijedim. I danas sam jednako ushićen kad čujem Deep Purple, Black Sabath, Led Zeppelin, ali i Pink Floyd ili Rolling Stones, bez obzira na širi društveni kontekst mene kao profesora.

kockice: Recite nam nešto O  “Paklenom tornju”, grupi koju ste osnovali!

stapic

prof.Željko Stapić: Sam naziv Pakleni toranj je više metafora dimnjaka (Željezara Zenica) koji ispušta paklene (otrovne) supstance i kao takva je esencijalna za bilo kakav ozbiljniji pokušaj refleksije svega onog što nazivamo naš habitat ili „enviornment“, a on zaista jeste stvarni razlog da se ne samo intelektualac, nego svako od nas postavi sebi nekoliko pitanja glede opstanka nas i onih koji dolaze poslije nas.
U glazbenom  smislu grupa nastoji oživjeti stare glazbene refleksije, ali ovog puta u novom dizajnu i zvuku, koji je bliži novom vremenu. Trenutno sam u procesu snimanja što bi moglo potrajati do kraja godine. Na YouTube sam informativno objavio tri glazbena videa, da publika vidi o čemu se radi. Nakon urađenog mastera, cilj je da se materijal promovira na domaćem i stranom tržištu. Već sad imam neke preliminarne razgovore sa jednom glazbenom kućom iz inostranstva, kao i direktne razgovore sa nekoliko grupa koje djeluju na području EU.

kockice: Što Vas još uvijek veže za rock, zašto ste još uvijek tu?

prof.Željko Stapić: Vidite, za Vas i Vašu generaciju rock je samo tamo neka vrsta muzike u raznovrstnoj glazbenoj ponudi. Za moju generaciju i mene osobno, rock je od samog početka bio mnogo više od glazbe, iako je glazba bila i ostala duša rocka. Za mene je rock prije svega duboko individualno osjećanje pripadnosti jednoj estetici i filozofiji života. Ne zaboravite da nije tu samo glazba u pitanju; tu su i tekstovi koji su svojim porukama reflektirali kritičke stavove koji su mjenjali ne samo svijet već i svijest o društvenim nepravdama na lokalnom i globalnom nivou.

Sjetite se naprimjer, ko je pokrenuo pitanje gladnih u Africi krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Za nepunih desetak dana grupa rok muzičara predvođenih rock pjevačem Bob Geldofom su animirali čitav svijet u borbi protiv gladi, izazvane sušom u centralnoj Africi. Dramatične scene umiruće gladne djece do tada nisu bile dovoljne da neko od bogatuna odriješi kesu i konkretno, da nekakav doprinos u smislu smanjenju te tragedije.
Ovdje su se rokeri telefonom začas dogovorili da nešto treba poduzeti. Sjećam se da su dvojica slavnih rock pjevača, koji inače nisu godinama govorili ….da su se pojavili zajedno i u duetu otpjevali jedan stari hit iz šezdesetih godina, pokazujući na taj način da je ta tragedija u Africi iznad njihovih međusobnih razmirica, te da su, prije svega kao ljudi dužni da nešto poduzmu. Live Aid je bio globalni događaj koji je skrenuo pozornost svjetske javnosti na tragediju u Africi i skupio preko milijardu dolara u novcu i hrani koja je spasila hiljade ljudskih života, a posebno djece.
I danas kad živimo u nekim drugim globalnim izazovima smatram da su rokeri svojim pjesmama, svojim senzibilitetom za društvene nepravde, svojim demokratskim pristupom glede rasnih i nacionalnih razlika, a prije svega pitanjima spolne diverzifikacije i kritičkim odnosom spram socijalnih i ekonomskih podjela u svijetu, jedna vrsta savjesti čovječanstva i svojim pristupom i idejama, velika inspiracija nevladinom sektoru koji je danas u prvim borbenim redovima, kad su ovi problemi u pitanju.

kockice: Da završimo razgovor u slatkom tonu, kažite nam koji su Vaši omiljeni specijaliteti, i slani i slatki ?!

prof.Željko Stapić: Bar kad su te stvari u pitanju tu sam vrlo eksplicitan. Držim se dobre stare bosanske kuhinje, bogate kalorijama, što podrazumijeva obavezno ćevape na meniju.
Ona druga tzv. „slatka strana“ gore navedene kuhinje podrazumijeva sutliju, baklave, hurmašice,  itd.

st.ze

Naredni put kada pokušate izvoditi zaključke na osnovu vizuelnog dojma, plitkih razmišljanja ili kratke komunikacije sa osobom promislite o tome da ispred vas stoji biće o kojem samo mislite da nešto znate. Sav njegov život, misli, nadanja i želje pripadaju samo njemu, vi možete biti samo sudionik nekog perioda ili trenutka.

Dražen Čolić

Dražen Čolić je rođen 19.07.1980. u Zenici. Zaposlen je kao tajnik HKD"Napredak" podružnice Zenica. Na portalu Kockice radi kao novinar- istraživač.

Read Previous

INFORMACIJA Udruga domovinskog rata HVO Zenica povodom obilježavanja blagdana Svih Svetih

Read Next

UPIS U ŠKOLU ŠAHA ŠK “NAPREDAK” ZENICA

Follow On Instagram