NERA HALILKANOVIĆ

U moru negativnih stvari koje nam se svakodnevno dešavaju ima i onih pozitivnih na naše veliko zadovoljstvo. Jedna od pozitivnih stvari koja se desila u proteklo vrijeme je svakako promocija naše drage koleginice i urednice Portala Kockice Nere Halilkanović.

neraPromocija je održana 12.svibnja, 2015. u restoranu Trattorija Uno u Zenici, koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta.

Na oduševljenje nazočnih mlada autorka Nera Halilkanović pročitala je neke od svojih priča, koje će nadamo se pretočiti u knjigu, te nas u skorije vrijeme obradovati izdavanjem iste.

 

S ponosom Vam predstavljamo jednu od priča mlade spisateljice Nere Halilkanović.

 

 

 

 

Previše ljubavi
Zašto mi nikad nisi pričao o tome? Zašto to konačno ne izrekneš da olakšak barem meni. Tebi ne znam kako je i kako će biti. Da li sve ovo vrijeme zapravo smišljaš sto reći ili ti uopće nije ni bitno. Meni jeste, hajde kaži, nemoj da te molim. To poniženje mi još najmanje treba u životu, tebe moliti za nešto. Moliti te da priznaš zašto si me ostavio. Zapravo, ja se čudim sebi a ne tebi. Šta me to zanima i šta ja to želim čuti? Znam da mi ni jedan odgovor neće pasati jer ne postoji onaj koji je opravdan i koji može sprati svu tu ljagu sa tebe. Džaba se trudiš i uludo smišljaš taj pravi odgovor, da ne kažem opravdanje. Ali eto, ipak bi mogao reći kad smo već tu i kad smo se zbog toga sastali. Šta je presudilo, šta te ponukalo, šta ti je pomoglo da se udaljiš od mene… Reci mi da znam za ubuduće, možda mi pomogne u životu sa nekim drugim ako baš budem “sreće” da bude sličan tebi. Možda ispravim grešku, ako je stvarno bilo do mene, ili možda ti nisi nikad ni pustio u ovoj kući i u mom srcu korijenje toliko duboko da se ne bi mogao iščupati i preselliti negdje drugo?
Salio je onaj dupli stock što ga je nasuo sam, sklopio šake kao da moli i onako teško, preko volje me pogledao…. Biće da bih ja trebala suosjećati sa njim,traži li to on od mene da se ja sažalim nad njegovom sudbinom, on koji je moj život srušio… Konačno je izgovorio prvu riječ od kako smo se sastali. Onako ozbiljnog glasa, štaviše, prekornog tona rekao je , “Nije kako se čini. Nije ni meni bilo lako”. A ja kao da sam znala da će to reći samo sam se nasmiješila i odmahnula rukom. Kao da mi više i nije bilo važno. Vidjela sam već na početku da će to biti šupljaža, da će samo nizati floskule i glumiti žrtveno janje. Sve će skriviti na mene, ja ću biti u toj priči ta koja se nije davala, koja je samo radila, brinula o drugima a ne o njemu… Ma znaš kako to već ide. Doživjela sam ono što sam slušala od drugih, što sam, staviše, gledala na filmovima… Super, sad sam slavna i poznata, živim život sa filma …. Nisam mogla slušati ono sto slijedi, ali sam pristala. Dugovala sam to sama sebi nakon svega što sam prošla, da čujem tu verziju priče iz njegovih cijenjenih usta.
Nastavio je. -Znaš, kad sam te upoznao bio sam izgubljen i tužana, tek sto mi je umro otac i nisam se stigao ni sabrati i shvatiti da sam sad ja pater familias. Ti si došla kao spas, kao nešto što se ne odbija. A i svidjela si mi se. Sama znaš kako smo se na samom početku lijepo slagali. Sve je išlo nekako spontano i bilo nam je fino. Dijelili smo mnogo toga, zapravo kako je vrijeme odmicalo dijeli smo sve, sve osim jedne činjenice , koja me je na kraju i udaljila o tebe. Osjećao sam od početka da ja kaskam u toj vezi, da ti voliš i daješ više. Pokušavao sam to ispraviti , trudio sam se i htio sam biti bolji, biti barem kao ti. Izjedala me ta pomisao da živim s tobom a da nisam sasvim tvoj ,da liježem i budim se kraj tebe a ne uspijevam dati sve što bih trebao. Ne znam kako ti to nisi primjetila, kako me nisi prokužila, jer mudra si ti i pametna djevojka. Možda je i bolje da nisi, to bi me tek slomilo. Ne mogu ja to ni sad tebi objasniti a da ti to shvatiš, ne može to shvatiti ko to nije doživio. Nije da ja nisam htio, ja nisam mogao. Postojala je jednostavno neka blokada, nešto što me kočilo da budem apsolutno tvoj. Želim samo da znaš da sve što sam radio za nas, sve što sam ti rekao ,sve sam to stvarno mislio. Ne bih volio da sad baciš kamen osude na sve ove godine i da svemu daš notu sivila i laži. Nije bila laž. Bili smo stvarni, dva lika u tom vremenu, zaljubljeni i sretni, samo što sam ja bio tužan jer nisam mogao nikad postići tu razinu sreće i ljubavi koju si ti imala. Pitao sam se da li se ljudi rađaju sa tim ili to uče kroz život. Pokušao sam gledati i učiti od tebe. Gledao sam te kako se budiš pored mene i kako onako još snena, tražiš moju ruku, kako si svjesna da me trebaš iako si jos u polusnu, kako si me uvijek nježno i milo gledala, bez prijekora bez zloće. Toliko razumijevanja, brige, nježnosti ni od kog nisam dobio u životu, ćak ni od majke. Pazila si me i čuvala kao najljepši cvijet koji na ovom svijetu samo ti imaš, a ja , ja nisam mogao uzvratiti. Mučilo me to godinama a onda kad je došlo ono sa bebom i kad smo se toliko trudili a nije išlo, to me dodatno obilježilo. Znao sam da je do mene. Ne možda medicinski ali je bila blokada u glavi. Gledao sam te sa tugom svaki put kad bi shvatila da “ni ovaj put ništa” . To su bili strašni trenuci, čupao bih si kosu i vrištao najrađe, gledajući te tako nemoćnu i uplakanu. Nisam bio u stanju ni utješiti te, jer nisamo mogao više izgovarati laži.
Bila sam zbunjena, srce mi je ubrzano lupalo i noge nisam osjećala. Našla sam se pred strancem za koga sam do maloprije mislila da ga izvrsno poznajem. Uplašila sam se. Nisam mogla naslutiti šta će jos reći, kako se dalje odvijao naš život u njegovoj viziji. Mislila sam da mi neki tuđi muž priča o svom braku. Nisam mogla povući paralelu između mog i njegovog života, između naših viđenja. Živjeli smo jedan život a imali dvije priče. Nastavio je bez puno stanke- Sjećaš li se kad smo bili na moru, u Trpnju, ono ljeto. Otišli smo sami, sjećaš se, a upoznali Mikicu i Jocu. Bas su bili super par i nekako smo se odmah sprijateljili. I oni raja iz grada, slično djetinjstvo, slična prica… Našli smo se svi odmah. Prihvatio sam ih kao drugove, kao i ti. Nisam, vjeruj mi, imao nikakve potrebe ni namjere da Mikicu gledam nešto drugačije. Nisam znao ni sa tobom kako bih na kraj a još da se upetlja neka nova. Bilo bi to za mene previše. Ali eto, kažu, život je čudo. E moj je čudoviste a ne čudo. Desi se meni moja Ksenija, baš ono za čim sam toliko čeznuo, ali samo ne u dobrom kontesktu. Ne kužis jel’? Hoću reči, i bolje je da odmah to izgovorim, da te više ne „peglam“ i ne mučim, vjerujem da se slažeš. Zaljubio sam se u Mikicu. Zaljubio i zavolio je kako sam oduvijek maštao da zavolim tebe. Osjećao sam se kao da njoj oduvijek pripadam, bio sam slobodan i bio sam njen. U početku mi je bilo strašno, krivio sam i prokljinjao sebe. Nisam mislio da se to meni može desiti. Nisam ja, i sama znaš, neki mačak i ženskaroš. Ali ovo i nije odraz muškosti , ovo me je stiglo ono što sam davno negdje izgubio. Kasnije sam shvatio da ne trebam kriviti sebe, ja sam pokušao, trudio sam se, nastojao i želio da taj osjećaj pripadnosti i zadovoljstva mogu podijeliti sa tobom, nisam uspio. Sad, kada se pojavila ona, nisam želio propustiti tu,vjerujem posljednju šansu. Sretan sam. Prvi put u životu sam užasno sretan. Osjećam se kao dječak, bezbrižan i snažan, kao da je moj cijeli svijet. Sad sam ja pred njom onako očaran i zbunjen kao sto si ti bila preda mnom. Nije lako za izreći sve ovo, ovo sam ja , ovo je moj život. Osudi me ili shvati… To sam ja. Desilo se, sta ću.
Sjedila sam nepomično, bez mogučnosti da ista kazem. Sleđena. Samo jedna misao mi je prošla kroz glavu, nisam znala da u životu možes nekog od sebe otjerati zbog previše ljubavi….

N.H.

 

 

 

 

Dražen Čolić

Dražen Čolić je rođen 19.07.1980. u Zenici. Zaposlen je kao tajnik HKD"Napredak" podružnice Zenica. Na portalu Kockice radi kao novinar- istraživač.

Read Previous

ALARMANTNO:TLO U ČAJDRAŠU KONTAMINIRANO SUMPOROM I NIKLOM

Read Next

DAN MLADOSTI- DAN PROSLAVE TITOVOG ROĐENDANA

Follow On Instagram