<

SAMOSTAN I MUZEJ GORICA- SKRIVENI BISER NADOHVAT RUKE

Opterećeni životnom svakodnevnicom svaki trenutak koristimo za odmor i relaksaciju. Tražeći bijeg od svakodnevnice trebamo si pokloniti prigodu da posjetimo prelijepe lokalitete koje naša država ima na pretek. jedno od takvih spokojnih mjesta koji su kao melem za našu dušu je skriven nadomak Livna.

IMG_9727Samostan Gorica je franjevački samostan, u sklopu kojeg se nalazi crkva sv. Petra i Pavla, a pored samostana i crkve nalazi se i prelijepi muzej. U livanjskom kraju kršćanstvo se ukorijenilo vrlo rano – već u antičko doba. Istražujući informacije o ovome biseru, od mještana sam saznao za legendu o nastanku ovog samostana i crkve. Naime, prema usmenom predanju samostan Gorica sagrađen je u selu Brina kraj Livna, predstavlja prvu i najveću crkvu izgrađenu u osmanskom periodu na ovim prostorima. Predanje kaže : “Mnogi su u to vrime išli kod osmanskih vladara izmolit dozvolu za gradnju crkve. Svi su bili ismijavani; vraćali su se bez uspjeha. Osmanlije  su strogo zabranjivali graditi i najskromniju crkvicu. Naročito su im smetala crkvena zvona; “da ne bi budila narod rano jutri.” Tako se zaputi Sultanu u Carigrad  i fra Lovro Karaula. Ko i ostale, ismijavaše ga na dvoru. Pošto je fra Lovro bio posebno uporan Sultan se odluči š njime još više poigrat. I dadne Sultan fra Lovri ferman (odobrenje) na kome je stajalo da, kad već oće makar malu crkvicu, smi napravit crkvu kolika je volunjska (volovska) koža i stavit zvono, ali ono malo, što se š njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku u Livno fra Lovro se zgodno siti, isiče volovsku kožu u oputu (tanku nit), i opaše pozamašan prostor š njom. Na to se odma skupe turci. Kad su tili zabranit gradnju fra Lovro im pokaza defter. Pisalo je da se smi gradit crkva kolika je volunjska koža i da se na nju smi stavit zvono. Sultanova se naredba morala poštivat i jedan turčin prvi uze kramp i poče kopat temelj.”

Samostan na Gorici kod Livna osnovan je 1859., a plan za crkvu napravio je splitski graditelj Franjo Moise. Pola stoljeća poslije njega, taj njegov plan bitno je nadopunio ugledni hrvatski arhitekt Josip pl. Vancaš, čije je djelo i sarajevska katedrala i brojne druge crkve i palače po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Italiji.

Tridesetih godina dvadesetog stoljeća tu je bio i novocijat za pripravnike Franjevačkog reda. Samostan na Gorici raspolaže sa značajnim kulturnim blagom, koje je od osobite važnosti za ovaj kraj ali i općenito za Bosnu i za hrvatski narod. To je blago smješteno u više zbirki: arheološkoj, etnografskoj i sakralnoj, zatim u knjižnici i galeriji slika, koja u najvećoj mjeri predstavlja slikarstvo Gabrijela Jurkića, koji je u ovom samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina svog života.

Posebno zanimanje boraveći u Gorici pobudio sam za muzej koji je utemeljen 1995. U vrijeme kad je kultura, znanost, a posebno povijest i arheologija u BiH dovedena na rub i kada nam se zatvaraju institucije koje predstavljaju jedne od najbitnijih temelja jednog društva, ovaj očaravajući muzej pruža slamku nade da ipak postoji netko tko se brine o našoj kulturi, tradiciji i povijesti. Muzej je bogat brojnim eksponatima i popraćen je prigodnim tekstovima koji posjetiteljima pružaju dodatna pojašnjenja. U muzeju su izloženi eksponati iz svih perioda naše burne u bogate povijesti . Prošetati izložbenim dijelom i razgledati izložene eksponate predstavlja prigodu da osjetimo koliko nam zapravo ovakvih kulturno-obrazovnih sadržaja nedostaje i kako je lijepo priuštiti si ovakav jedan odmor, koji se ne mora svoditi na sjedenje ispred televizije, već može predstavljati jedno kulturno, ali i duhovno obogaćenje.

Nakon obilaska muzeja, posjetili smo knjižnicu koja je bogata brojnim knjigama koje su stare i nekoliko stotina godina te vas ponukaju da na trenutak zastanete i promislite kada ste si zadnji put u životu kupili knjigu i pročitali, te vas ponuka da to momentalno učinite. U ugodnoj atmosferi prošao sam i kroz prostoriju u kojoj su izloženi brojni sakralni predmeti i sakralna odjeća. Obilazeći opazio sam u čašu iz KPD-oma Zenica koja je zapravo predstavljala kalež iz 1949.    VIŠE SLIKA POGLEDATI OVDJE

KRAJ PRVOG DIJELA

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

NOVI MODNI HIT- RUKSAK!

Read Next

U RIO DE JANEIRU ISTOVREMENO SE VJENČALO 1960 PAROVA

Follow On Instagram