TKO JE IVAN FRANJO JUKIĆ?!

Ivan Frano Jukić  na povijesnu pozornicu stupa 8.srpnja 1818. u Banja Luci,koju je opisao u svom Zemljovidu.Rođen je u Goloj (Gornjoj) Mahali, kasnije Anđeoskoj, a danas, po njemu, Jukićevoj ulici. Zanimljivo je da je bilo više pokušaja da se u ulici u kojoj je rođen Jukić dade njegovo ime, no sve je to bilo bezuspješno. Prilikom proslave stote obljetnice njegove smrti postavljena je bista I.F. Jukića, rad banjolučkoga kipara Ahmeta Bešića, kao i Jukićev potret, koji je izradio Gabrijel Jurkić.

Dana 12.srpnja 1818., samo četiri dana iza rođenja, krstio ga je o. Frano Dobretić, a krsni kum  je bio Pavo Grgić. Jukićev otac Jozo, kujundžija po zanimanju, bio je rodom iz Ivanjske, sela u neposrednoj banjolučkoj blizini. Majka mu se zvala Klara, rođ. Jurić,  iz Šimića, sela nedaleko od Ivanjske. Naime, postoje dvojbe o podrijetlu obitelji. Jedna teorija govori o hercegovačkom podrijetlu Jukića, dok druga govori o Jukićevima kao obitelji koja je oduvijek bila naseljena u župi Šimić.  Fra Miroljub Pervan sa sigurnošću tvrdi da je Jukić potomak jedne od onih obitelji, koje napuštaju hercegovački krš, jer se u njemu teško živi.  Jozin otac, djed Jukićev,Juro, koga su prozvali Jukom, nazvan je Jukićem i primio je taj naziv kao svoje novo prezime, s kojim su otišli u Banja Luku, te od te loze Jukića i danas postoji prezime Jukić u Banjoj Luci.

Ivan je bio najstarije dijete svojih roditelja, a uz njega su imali kći Mariju i sina Matu. Mato je rođen 20. rujna 1829., kao najmlađe dijete, a umro je 11. rujna 1877. U Jukićevoj kući živjelo se siromašno, a njegov otac Jozo nije donosio svu zaradu kući, već bi je potrošio i na drugim stranama. Briga o djeci padala je uglavnom na majku mu Klaru. Zanimljivo je da će se majčine pozornosti i nježnosti Jukić sjećati sa zahvalnošću u zrelijim godinama. Jukić je izgubio oca vrlo rano, sa 16 godina, 13. studenog 1836. Otac mu je umro od kolere na putu iz Banje Luke u Ivanjsku, gdje je i pokopan na groblju Damjanovac. U knjigama umrlih za Ivanova oca župnik je napisao da je bio vir bonus vereqve christianus. Ivanova majka Klara doživjela je duboku starost, nadživivši i muža i sina, umrijevši u 80. godini u Banjoj Luci 1861.

Kao dijete Ivan je bio slabašan i sporo je rastao i razvijao se. Mnogi su pisali o Jukiću da je bilo „žalosno pogledati“ njegov kržljavi stas, kao i njegovo suho i koštunjavo lice .Mislili su kako od Ivana neće biti ništa. Budući da je 1757. broj katoličkih samostana u BiH smanjen na tri : Sutjeska, Fojnica i Kreševo, franjevci-župnici bi, pronašavši u svojoj župi darovita dječaka, primili k sebi, učivši ga čitati i pisati, a kasnije ponešto i latinski. Nakon toga bi ga poslali u jedan od triju spomenutih samostana, gdje bi nastavio daljnje studije i pripravljao se za redovnika. Ista je priča i s našim Ivanom, čiji je dar uočio banjolučki župnik o.  Franjo Sitnić. Uzeo ga je k sebi u župnu kuću da ga nauči čitati i pisati. Potom ga, oko 1830., šalje u franjevački samostan u Fojnicu da se priprema za svećenički poziv. No bitno je istaći da se ovo događalo u dogovoru s njegovim roditeljima. Jukić je kod župnika proveo tri godine, pri čemu je stekao solidnu predspremu za srednjoškolsko obrazovanje.   Jukić se veoma brzo snašao u fojničkom samostanu te su ga zavoljeli i oci franjevci i njihovi pitomci. Naime, Jukić je bio vedar i živahan, bistar  i marljiv te je lijepo napredovao u učenju. Nakon što je prošao kroz obvezne „kušnje“ i „probe“ tj. Polaganje redovničkog zavjeta, dolazi do svečanog polaganja redovničkog zavjeta. .  Dana 10. travnja 1833. postaje redovnikom, primivši ime Franjo. Niže mu je redove podijelio biskup fra Rafo Barišić. No kako u bosanskim i hercegovačkim samostanima nije bilo mjesta za vipe školovanje svećeničkog podmlatka, Jukić je pošao na školovanje izvan današnje BiH. Jukić je u svinju 1835. pošao na školovanje u Zagreb, gdje je u središnjem sjemeništu trebao produžiti studij filozofije koji je započeo u Fojnici. Upravo se Jukićev odlazak u Zagreb ističe kao presudni trenutak za njegov život. Naime, Jukić dolazi u Hrvatsku u periodu Ilirskog preporoda. Ovom činu pisac prve monografije o Jukiću pridaje veliki značaj.

AUTOR: DRAGAN VIDOVIĆ, BA povijesti

 

 

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

TRADICIONALNA NOŠNJA HRVATA SAČUVANA OD ZABORAVA

Read Next

KOLUMNA MARINE RADOŠ: ŠTA JE ĆAĆA, U ŽIVOTU JEDNE ŽENE?

Follow On Instagram