Jennifer Aniston poručuje medijima: Pun mi je kufer vašeg iskrivljenog standarda ljepote

Hollywoodska ljepotica Jennifer Aniston, baš kao i mnoge druge zvijezde na meti su medija i gotovo da i nemoju privatnog života. Upravo zbog brojnih iskrivljenih slika o sebi odlučila se ovim pismom obračunati s medijima.

“Dozvolite mi da vam na početku kažem da nikad ranije nisam reagirala na tračeve. Ne volim na taj način usmjeravati svoju energiju i snagu o  poslovnim lažima, ali se želim uključiti u razgovor koji je započeo, te da se nastavi. Kako nisam na društvenim mrežama, odlučila sam da svoje misli prenesem ovako pisanim putem.
 
Čisto da se zna, nisam trudna. Ali mi je dosta. Dosta mi je svakodnevnog nadzora i pričanja o mom tijelu koje se krije iza “novinarstva”, “First Amendment” i “u vijestima o poznatima”.
 
Mog muža i mene svakodnevno maltretiraju na desetine agresivnih fotografa koji stoje ili se skrivaju ispred naše kuće i spremni su da učine gotovo sve kako bi dobili bilo kakvu fotografiju, čak i ako to znači da će ugroziti nas ili nesretne pješake koji se slučajno nađu u blizini. Ali usprkos aspektu javne sigurnosti, želim se usredotočiti na veću sliku nego što suludni tabloidni rituali predstavljaju sve nas.
 
Ako sam ja neka vrsta simbola ljudima, onda očigledno predstavljam primjer objektiva kroz koji svi, kao društvo, gledamo na naše majke, kćeri, sestre, žene, prijateljice i kolegice. Svođenje žena na objekte i stalno nadgledanje kroz koje prolaze je apsurdno i uznemirujuće. Način na koji se mene predstavlja u medijima je jednostavno odraz toga kako gledamo i predstavljamo žene generalno – uspoređujemo ih s nekim izvitoperenim standardima ljepote.
 
Ponekad kulturološkim standardima treba samo nova perspektiva kako bismo ih vidjeli onakve kakvi zaista jesu – kolektivno prihvaćanje… podsvjesno pristajanje. Ali, mi smo zaduženi za svoj sporazum. Male djevojčice širom svijeta upijaju ono što smo mi već prihvatili, pasivno ili ne. I sve to počinje vrlo rano. Šalje im se poruka da nisu lijepe ako nisu jako mršave, da nisu vrijedne naše pažnje ako ne izgledaju kao modeli ili kao glumice na naslovnim stranama magazina – i to je nešto na što svi svjesno pristajemo.
 
To djevojčice kasnije sa sobom nose i dok odrastaju. Koristimo “vijesti” o poznatima da se nastavi dehumanizacija žena, fokusirajući se samo na fizički izgled, a to je nešto što je tabloidima postalo poput sportskog klađenja i nagađanja. Je li trudna? Možda previše jede? Da li se zapustila? Da li joj je brak u krizi zato što je kamera zabilježila neke njene fizičke nesavršenosti?
 
Ranije sam sebi govorila da su tabloidi poput stripova i da ih ne treba shvatiti preozbiljno, to je jednostavno sapunica koju ljudi prate kad im je potrebna zabava. Ali ne mogu to više sebi govoriti, jer stvarnost je da su uhođenje i objektivacija koju sam iskusila iz prve ruke, koji se događaju desetljećima, potpuno odražavaju iskrivljen način na koji izračunavamo ženske vrijednosti.
 
Prošlog sam mjeseca posebno shvatila koliko ženu definiramo na osnovu njenog bračnog ili roditeljskog statusa. Sama činjenica da mediji trenutno troše velike količine sredstava kako bi otkrili jesam li trudna (po milioniti put,.. ali tko to još broji) govori u prilog tome da ženu smatramo na neki način nekompletnom, neuspješnom ili nesretnom, ako nije udana ili nema dijete. U ovom posljednjem dosadnom ciklusu vijesti o mom privatnom životu, došlo je do masovne pucnjave, požara, velikih odluka Vrhovnog suda, na predstojećim izborima, kao i mnoge bitnije stvari kojima su mogli novinari posvetiti svoje resurse.
 
Evo što vam imam za reći na ovu temu: mi smo kompletne osobe s ili bez parnera, s ili bez djeteta. To je naša i samo naša odluka. Donesimo tu odluku za sebe i za sve djevojčice koje nas prate širom svijeta. Svjesno donesimo tu odluku, izvan tabloidne buke. Ne moramo biti udane ili majke da bi bile kompletne i ostvarene. Možemo same sebe odrediti kao: “živjela je sretno do kraja života”.
 
Dosadilo mi je biti dio te pripovijesti. Da, možda ću postati majka jednog dana i, kad sam već potpuno iskrena, ako se to jednom i dogodi, ja ću vas o tome obavijestiti. Ali ne želim postati majka zato što se ne osjećam kompletna ili da imam osjećaj da mi nešto nedostaje, kao što bi nas naša kultura vijesti o poznatima, željela da se svi uvjerimo. Nervira me to što bi se trebala osjećati “loše”, jer mi se tijelo mijenja, ili zato što sam pojela hamburger za ručak, ili zato što sam slikana iz čudnog kuta i zbog toga sam ujedno prozvana jednom od ove dvije stvari: “trudna” ili “debela”. A da ne spominjemo onaj bolan osjećaj kada mi prijatelji i kolege krenu čestitati na izmišljenoj trudnoći, što se često događa i po desetak puta tijekom jednog dana.
 
Kroz sve ove godine iskustva, naučila sam da praksa tabloida, koliko god bila opasna, nikada se neće promijeniti. Ali ono što se može promijeniti je naša svijest i reakcija na otrovne poruke koje se kriju u tim naizgled bezazlenim pričama servirane kao istina, koje nam oblikuju ideju o tome tko smo i tko bi trebali biti. Moramo odlučiti koliko ćemo vjerovati u ono što nam je servirano, i možda će jednog dana I tabloidi biti prisiljeni da gledaju svijet kroz drugi humaniji objektiv, jer su potrošači upravo prestali kupovati gluposti koje ovi pišu.”

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Slaven Bilić među 25 najboljih nogometnih trenera

Read Next

Pustoš moga ognjišta

Follow On Instagram