Hrvati na baterije …

Ponovno nas je uhvatila euforija, još jedno europsko prvenstvo je došlo i Hrvatska reprezentacija je pobjedom nad Turcima pokazala jedinstvo i snagu kojom mogu ponoviti uspjeh iz 1998. Euforija se razlila diljem Bosne i Hercegovine. Kolone auta kružile su Vitezom, Busovačom, Kiseljakom, Kreševom i Novim Travnikom. Svega petnaest kilometara od Viteza u Zenici kao da ne živi niti jedan Hrvat, kao da tamo ne prenose istu utakmicu. Dresa nije bilo niti na mapi, a kamo da se čula koja petarda ili da je netko ukrasio auto kockicama ili se provozao po gradu. Prošli su mnogi za Vitez i tamo gledali utakmicu i tamo glumili velike Hrvate.

Pa zar ne smijemo biti i Hrvati u Zenici? Zar se to odjednom stidimo svog identiteta i onog što su naši pretci usadili mnogima u srce ili su bar pokušali? Zar je to sramota obući hrvatski dres i prošetati se gradom. Komentari su bili od Hrvata da bi to bila provokacija, na što nisam mogao prešutjeti. Kad su Turci u Austriji izbacili Hrvatsku po Zenici su se vozali autima s turskim zastavama i slavili pobjedu , iako Bošnjaci u nacionalnom smislu nemaju ništa s Turcima i to nije bila provokacija, a kada bi netko obukao dres vatrenih i prošetao se, onda bi to bila provokacija?!

Pa zar u Vitezu ili bilo gdje u srednjoj Bosni žive pravi Hrvati, a mi smo Hrvati na baterije ili što ? Zar se Hrvat ne smije biti i u Doboju i u Zenici i u Mostaru i u Vitezu, ili je to ekskluzivno pravo samo Hrvata srednje Bosne i Hercegovine.  Zašto se mi zenički Hrvati toliko stidimo sebe i svoga, pa kao da će nas netko pretući ili ne znam što nam napraviti  ako prošetamo u hrvatskom dresu gradom ili se provozamo s zastavicom na autu. Ali jel se ugleda tabla na Kompaniji “Vitez” tu se odjednom pretvorimo u Hrvatine i tu glumimo nešto čega se svakod dana sramimo.  I čim tu istu tablu pređemo i krenemo za Zenicu, to tobože veliko hrvatstvo ostane na raskrsnici, odjednom se izgubi sav identitet, postsnemo bezlični ljudi koji se stide svoga, skrivaju ga pod tepihom da netko nebi vidio….

Sami sebe smo doveli do toga da nam je čudno vidjeti oznaku hrvatskog identiteta u Zenici, sami smo sebe degradirali puno niže nego što bi itko očekivao, tako da se nitko drugi to ne treba truditi da uradi.  Postali smo doista Hrvati na baterije, jer je sramota vidjeti da smo to pa će nas susjedi Bošnjaci zezati . Sami sebi smo izbrisali svaku kockicu u našem identitetu i u Zenici već odavno ne žive pravi Hrvati, ta njih možemo vidjeti “preko brda” u Vitezu i od njih naučiti kako se čuva vlastiti identitet i kako se voli svoja tradicija, svoj identitet i kako se njeguje ljubav prema svemu što je naše. Kod njih bih morali na isntrukcije dok se u potpunoti nismo samouništili.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Ivanjski krijesovi ili paljenje Cvijetnjaka

Read Next

Oproštaj od hrvatskog dresa: Srna odigrao zadnju utakmicu za reprezentaciju

Follow On Instagram