KULTURA (NE)KULTURI …

Već četvrtu godinu svako jutro, na putu ka fakultetu, prolazim kraj jedne od najljepših zgrada u našem glavnom gradu, kraj zgrade “Zemaljskog muzeja”. No, kraj te zgrade, u kojoj se čuvaju brojni predmeti iz naše bogate povijesti, neprocjenjive vrijednosti, prolazim tužan, razočaran i uvijek s pitanjem –Treba li nam kultura uopće?, te nikako ne uspijevam naći odgovor na to pitanje, koliko god nastojao.

zemaljski muzej-unutrašnostZemaljski muzej osnovan je 1888., u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a današnja zgrada izgrađena je 1909, a sastoji se od četiri zasebne zgrade povezane terasama s unutarnjim atrijem u kojem je smješten botanički vrt. U muzeju su  eksponati  razvrstani po odjeljenjima: arheološko, etnološko i odjeljenje prirodnih znanosti u nekoliko različitih zbirki (folklorna, numizmatička, prirodoslovna, prapovijesna, antička i druge), a najznačajniji muzejski eksponat je poznata sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga, koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španije.

Zemaljski muzej radio je i tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i tijekom Domovinskog rata. No, sedamnaest godina od posljednjeg rata, direktor Muzeja Adnan Busuladžić, zakivanjem dvije letve, s natpisom zatvoreno, na vrata muzeja, zatvorio je muzej za posjetitelje. Taj dan, 4. listopada 2012., dugo ću pamtiti, jer je zatvorena institucija koja ne predstavlja samo zgradu u kojoj se čuva uspomena na našu povijest, nego je izbijen jedan od stupova koji tvore jedan narod.  Dakle, narod je skupina ljudi karakterizirana slijedećim značajkama : kolektivno vlastito ime, mit o zajedničkim predcima, zajednička povijesna sjećanja, više elemenata zajedničke kulture, povezanost s određenom domovinom i osjećaj solidarnosti.

Danas, kada je muzej zatvoren dvije i pol godine, naznake rješenju nema jer političarima muzej je kočnica u njihovim prekrajanjima naroda, s čijim se identitetom, novcem i životom već odavno igraju. Kultura bi trebala biti zrcalo jednog naroda, a ne kočnica jednog naroda. Nedavno su me tri mlade Splićanke zaustavile, u blizini muzeja, s pitanjem gdje se nalazi Zemaljski muzej. Kazao sam im kako je muzej zatvoren skoro tri godine. Nedugo po tom događaju, razgovarao sam sa kolegama o Muzeju i političkim igrama oko njega, o mogućim rješenjima i načinom na koji bismo mi vodili Muzej, te riješili mnoge njegove probleme, dali mu drukčiju koncepciju od sadašnje i prilagodili ga u potpunosti svima.

No, želje ostaju jedno, a realnost sasvim drugo. Žalosno je, što većinu naših sugrađana i državljana uopće ne zanima Muzej, kultura i povijesno naslijeđe. U svim normalnim državama kulturne institucije su mjesto koje predstavlja identitet jednog naroda, bogatstvo povijesnog nasljeđa, mjesta su koje posjećuje na tisuće osoba u želji da se kulturno obogati, a mi smo sami sebi izbili jedan od osnovnih stupova identiteta jednog naroda i postali smo ovce s kojima naši političari tj. čobani rade što hoće…..

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

DAN MLADOSTI- DAN PROSLAVE TITOVOG ROĐENDANA

Read Next

SREDNJA MUZIČKA ŠKOLA OBILJEŽILA 38 GODINA POSTOJANJA

Follow On Instagram