Blagdan Velike Gospe- Kraljica Hrvata

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije je crkveni i državni blagdan. Blagdan se slavi u velikom broju država Europe i Južnoj Americi. O Marijinom uznesenje dušom i tijelom na nebo pisali su sveti Bernard, sveti Antun Padovanski i drugi sveci tijekom povijesti Crkve.

Svetkovini Velike Gospe prethodi duga tradicija slavlja, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Dogmu o Marijinom uznesenju dušom i tijelom na nebo, proglasio je 1. studenog 1950. godine papa Pio XII.

Marija tješiteljica i zagovornica u tjeskobama naroda

Diljem naše domovine, Blaženoj Djevici Mariji posvećene su mnoge crkve i kapele. Gotovo u svakom dekanatu je posvećena barem jedna župna crkva, ili kapela, Blaženoj Djevici Mariji. To je pokazatelj da su Hrvati marijanski narod. Narod koji je zazivao Marijin zagovor i zaštitu u različitim životnim tjeskobama: ratnim opasnostima, brodolomima na moru, brodolomima u obiteljskom i osobnom životu i bolestima poput kuge. Hrvatski narod ne zaboravlja zagovor i pomoć prigodom osmanlijskih osvajanja naših krajeva. U taj spomen zahvale satkano je veliko vjerničko svjedočanstvo u godišnjoj proslavi Velike Gospe u Sinju. Pomorci i razni životni brodolomci i patnici pamte ispunjen zagovor i slave Gospu na Trsatu. Grad Zagreb koji je pod nebeskom zaštitom Blažene Djevice Marije, pamti zagovor i pomoć od bolesti kuge u svetištu Blažene Djevice Marije na Kamenitim vratima. U tim, i u mnogim drugim svetištima diljem Lijepe naše događala su se razna čudesna ozdravljenja uz moćni zagovor Marije, “Kraljice Hrvata“.

slika: Ivan Batarilo

Marija Bistrica svetište hrvatskog identiteta i ponosa pripadnosti Katoličkoj crkvi

Ono što je za Poljake crna Gospa na Jasnoj Gori, u Czestohowi, to je za nas Hrvate Marija Bistrica. U teškim vremenima “olovnog“, krutog i brutalnog komunizma ta su svetišta budila nadu u bolju budućnost. Blažena Djevica Marija i Majka Crkve je kao jaki “duhovni magnet“ privlačila mase vjernika u svetišta. Kardinal Stefan Wyscynski, primas Poljske i kardinal Franjo Kuharić predsjednik BKJ, svake su godine za Veliku Gospu misnim slavljima, nadahnutim i hrabrim propovijedima učvršćivali ugroženi identitet nacionalnog ponosa i pripadnosti Katoličkoj crkvi. Kardinal Wyscynski u Czestohovi, a kardinal Franjo Kuharić u Mariji Bistrici. Kardinal Stefan Wyszynski se smatra simbolom intelektualnog otpora komunističko-ateističkom režimu Poljske. Tu istu ulogu imao je kardinal Franjo Kuharić kao čuvar kršćanskog identiteta u bivšoj Jugoslaviji. Životno – duhovna razlika između kardinala F. Kuharića i S. Wyscynskog je jedino u tome što je Stefan Wyscynski proveo tri godine u komunističkom zatvoru (25. rujna 1953. – 26. listopada 1956.). Ta su dva kardinala bila duboko
duhovno svjesna što znači biti pod jakom zaštitom i zagovorom moćne zagovornice. Znali su, i osjećali bilo svojih sunarodnjaka koji su živjeli u velikoj tjeskobi i žalosti, zarobljeni komunističkom ideologijom, koja se bojala sama sebe i Crkvu smatrala velikom opasnošću. A terorizirali su i podmuklo prezirali vjeru, vjernike, vjerske osjećaje obitelji i naroda. Dok se tada za pjevanje neke domoljubne pjesme dobivalo barem dvije godine zatvora, na Mariji Bistrici, u Sinju i na Trsatu i ostalim svetištima se s ponosom i posebnim emotivnim nabojem pjevala pjesma “Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata“. Vjerojatno znamo kako je završio život isusovca Petra Perice, autora ove predivne marijanske pjesme? Bio je čovjek sveta života.

Spašavao je u Drugom svjetskom ratu, Hrvate od Talijana, bio je istinski antifašist, kršćanski humanist i domoljub. Umro je mučeničkom i svetačkom smrću na otočiću Daksi nadomak dubrovačke luke Gruž. U noći s 25. na 26. listopada 1944. godine strijeljali su ga partizani, bez suđenja i ikakvih dokaza bilo kakve krivnje. S paterom Petrom Pericom tada je pogubljeno 35 Dubrovčana, među kojima sedam svećenika. Biti vjernik, kršćanski humanist, a pogotovo svećenik, sve do demokratskih promjena u Hrvatskoj, značilo je biti građanin drugog reda, potencijalni neprijatelj socijalizma. Zato su Marijina svetišta na Marijine blagdane, pogotovo na Veliku Gospu bila izvor iskrene pobožnosti i duhovnosti. Na koljenima klečeći, sa suzama u očima, mnoge su žene i majke obilazile oltare posvećene Gospi. Vjeru koju se u obrazovnom sustavu, vojsci, policiji, javnim službama gušilo, rasla je još više s velikim ponosom i svjedočanstvom, iako ponekad sa suzama u očima.

Katolici u Hrvatskoj su uvijek u prošlosti bili duboko svjesni zaštite i pomoći Velike Gospe

U svakodnevnom životu je moguć osjećaj nepripadnosti nekim društvenim tobožnjim vrijednostima i vrijednosnom sustavu koji je samo tolerantan i ništa više prema drugačijima koji su većina.. Teško se osjećati osamljenim, suvišnim, prezrenim u sustavu koji guši osobnu vjeru, koji je u svojoj srži ateistički. A još je teže bilo, kao katolik osjećati mržnju, opasnost od rata raznih Osmanlija i “vučjih čopora“ koji su konstantno prijetili uništenjem katoličke vjere i katoličkog identiteta hrvatskog naroda. Takvo mučno stanje trajalo je desetljećima, i činilo se kao da nema kraja. U takvim je trenucima bliže povijesti hrvatskog naroda, Velika Gospa i njezina svetišta, Hrvatima su bila mjesto tužnih uzdisaja, žarke molitve, pouzdanja u njezin zagovor, pomoć i zaštitu. Marijina svetišta su bila nekad, i ostala dandanas mjesta razmatranja Božje Riječi i žarke molitve. Katolici Crkve u Hrvata znali su uvijek kristalno jasno da žele ostati vjerni Bogu, Crkvi, papi, poslušni i odani zemaljskoj majci koja ih je rodila, nebeskoj Majci i majci domovini. Zato su s posebnim poštovanjem i vjerom Na Veliku Gospu i inače molili krunicu, molitvu križnog puta, molitvu svetog posvećenja Blaženoj Djevici Mariji Bernarda iz Clairvauxa i pjevali pjesmu “Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata“.

Molitva svetog Bernarda

Spomeni se, o predobrostiva
Djevice Marijo,
Kako se nikada nije čulo
Da si ikoga zapustila
Koji se k tebi u zaštitu utekao,
Tvoju pomoć zatražio
I tvoj zagovor zaprosio.
Ovim pouzdanjem obodren,
Utječem se i ja k tebi,
Djevica djevica.

K tebi, Majko, dolazim,
Pred tobom eto stojim ja
Grešnik
I uzdišem.
Nemoj, Majko Riječi Božje,
Prezreti mojih riječi,
Nego ih milostivo poslušaj i usliši.

Današnja hrvatska realnost

Rasap moralnih vrednota i nužni zagovor Blažene Djevice Marije Hrvatska proživljava rasap moralnih vrijednosti na svim razinama: Gospodarstvo, politika, sudstvo, školstvo. Sva su područja života u domovini inficirana egoizmom, korupcijom, osobnim interesima, pohlepom bez grižnje savjesti. Neuspješna tranzicija, liberalizam, nepoznavanje i neprihvaćanje katoličkog socijalnog nauka vode Hrvatsku do dna. Bogoljublje, domoljublje, rodoljublje stradava u svim zemljama članicama EU na račun bezlične i poganske tvorevine EU. “Razni vučji čopori” hrvatskih prezimena i porijekla prihvaćaju Crkvu u Hrvata kao tradicionalističku zajednicu, i ništa više. Vjernike nazivaju
“katolibanima”. Ali Crkva kao čuvarica kršćanskog identiteta, etičnosti, i dalje okuplja, čuva zajedništvo i moli s narodom. Njezini pastiri okupljaju hrvatski narod u marijanskim svetištima i na drugim mjestima. Brišu žalost, suze hrvatskih branitelja, suze majki čija su djeca i roditelji morali napustiti Hrvatsku, jer politika nije stvorila uvjete za dostojanstven život svakog građana. Gospa će na svoju ovogodišnju svetkovinu uznesenja na nebo “imati pune ruke posla”. U marijanskim svetištima svećenici će danas u ispovijedi slušati žalopojke o siromaštvu, neslozi između pojedinih članova obitelji, malodušju i nepovjerenju u naše vlasti, nezaposlenosti, siromaštva. Oslobođeni od “raznih Osmanlija”, partizana kao krvoločnih ubojica bez sudskog procesa, Golih otoka, Daksi, Bleiburga, Jasenovca, Hude Jame, ostajemo i dobrim dijelom kao narod dalje frustrirani. Kome se izjadati, gdje prikupiti duhovnu snagu za život? Gospa čeka u Aljmašu, Pleternici, Molvama, Močilama, Mariji Bistrici, na Trsatu, u Sinju, Vepricu, Međugorju i u drugim svetištima.

Nemoj, Majko Riječi Božje,
Prezreti mojih riječi,
Nego ih milostivo poslušaj i usliši.

Autor: Sveti Bernard

ZDRAVO DJEVO “KRALJICE HRVATA”

Zdravo Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.

Oko čela zvjezdana ti kruna,
Ispod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, Kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zora zlata,
odanih ti srca primi dar,
Primi čiste ljubavi nam žar….“

Autor: Pater Petar Perica

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Rebić zabio tri gola za Eintracht koji zbog njega pregovara s Milanom

Read Next

Uočnica Velike Gospe u Komušini

Follow On Instagram