TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA ČITANJA: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
Svetopisamska čitanja treće nedjelje došašća odjekuju pozivom na radost. Ivan Krstitelj nam u današnjem evanđelju otkriva i razlog radosti: Dolazi jači od mene… Isusov dolazak pravi je uzork radosti, a radost je znak vjere. Znamo da vjera ne jamči odsutnost životnih poteškoća i problema, ali znači da se i u njima može prepoznati Božja prisutnost i blizina. Sveti Pavao u svojoj poslanici zato i poručuje: „Ne budite zabrinuti ni za što!“ Optimizam i poticaj na radost kojim odišu današnja čitanja nastali su u izuzetno teškim vremenima, prikladnijima pak za žalost i plač, nego za pjesmu i radost.
Prorok Sefanija piše kada je polovica njegova naroda već u asirskom ropstvu, a i Pavao svoju poslanicu piše iz zatvora. Ali, zajednička im je vjera u Boga koji se bezbroj puta pokazao blizak pa su sigurni u njegovu prisutnost i u budućnosti. Nasuprot optimizmu biblijskih čitanja, u evanđelju susrećemo zabrinuto mnoštvo koje dolazi Ivanu Krstitelju s pitanjem: „Što nam je činiti?“ Dotadašnji način života nije im pružio radost premda su imali »dvije haljine i hrane«, novca »utjerivali više nego što je određeno« ili su po nahođenju »činili nasilje«. Spremni su za novost.
Čovjek današnjice, kao i oni koji su stupili pred Isusova preteču Ivana Krstitelja, postavlja si isto pitanje: »Što nam je činiti?« Kako i na koji način u današnjem svijetu i vremenu živjeti kao svjedok Kristov? Interesantno je da Ivan Krstitelj niti od jedne od triju kategorija, ni mnoštvu ni carinicima ni vojnicima, ne zahtijeva da vrše neku religioznu praksu, već ih poziva na promjenu mentaliteta te da svoje obraćenje pokažu konkretnim djelima, vršeći savjesno i s ljubavlju svoj posao i odnoseći se prema braći koja su u potrebi onako kako bi sami željeli da se i oni odnose prema njima.
Vrijeme u kojem Ivan Krstitelj propovijeda je vrijeme iščekivanja Mesije, Obećanog. I mi smo u vremenu radosnog iščekivanja Onoga koji je već među nama. Stoga otvorimo svoja srca da njegova prisutnost u našim srcima bude što snažnija i vidljivija u konkretnim djelima, plodovima obraćenja. Došašće je također Božje iščekivanje našega odgovora na poziv na obraćenje i svetost. Iščekujući, postajemo svjesniji Kristove prisutnosti i blizine, blizine koja nas oslobađa od svega što nas udaljava od njega. Iščekujmo u vjeri i to iščekivanje pokazujmo kroz konkretna djela ljubavi, znakove obraćenja. Budimo srcem jedni uz druge. Pripremimo se da se Dijete rodi u srcu mira i ljubavi, a ne srcu straha i mržnje koja sve razara. Bdijući molimo da nam donese mir. Neka Njegovo došašće našim srcima vrati mir!
