Na današnji dan 1991. poginuo je vukovarski heroj Blago Zadro

By

Heroj s Trpinjske ceste, koji je sa svojim suborcima uništio desetke tenkova, Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991. godine.

Točno 32 dana kasnije, srpski zločinci su slomili branitelje
Vukovara, čija se obrana počela lomiti Zadrinom pogibijom, koji je za
nešto više od dva mjeseca postao jedan od legendarnih vukovarskih
zapovjednika.

Rođen u Bosni i Hercegovini, (u Donjim Mamićima – Ledinac kraj Gruda)
kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u
Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i
osnovao obitelj.

Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u politički život
toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno
uključioe u organiziranje obrane pred velikosrpskim agresorima.

Po izbijanju bitke za Vukovar, zbog svojih izuzetnih organizacijskih
sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova
Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne
legendarne 204. vukovarske brigade Blago Zadro pokazao se izvrsnim
organizatorom obrane Borova Naselja.

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i
prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno
na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Od trojice sinova
dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, a najstariji
Robert (1969.) kasnije, točnije 10. travnja 1992. je poginuo u borbama
kod Kupresa.
Koliko je obrana Blage Zadre bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna
1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su
krenule u opći napad na Vukovar.

No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i
hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica
te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge.

Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a
istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Agresorske su postrojbe zapravo
prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema
Vinogradskoj sa šestoricom suboraca.

Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert

– Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli
cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima
i pješadijom. Zadro je s Kalašnjikovim u rukama krenuo Kupskom ulicom
koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili
udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od
kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu,
Blago je već ležao mrtav – prisjetio se pripadnik Turbo voda Stipo
Mlinarić.

I Josip Šego, koji je tada bio s Blagom, živo se sjeća tih događaja.

– I Blagin drugi sin Tomo htio je krenuti s nama, ali mu otac nije
dao. Kao da je predosjećao, Tomo je ocu davao pancirku, ali ga je Blago
odlučno odbio riječima: ‘Zaštitni prsluk nemaju ni oni, neću ga ni ja!’.
Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici,
ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu
držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su
zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su rafali iz
mitraljeza.

Činom general bojnika Blagu Zadru posmrtno je odlikovao pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada
1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto ’98.
zajedno s još 937 žrtava iz masovne grobnice.

Njegov sin Robert godinu dana poslije, identificiran je iz zajedničke
grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila
nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju
žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

HVALA MU I SLAVA!

You may also like

Hot News