Političke reprize pustih obećanja i uzaludnih nada…

Pred nama su još jedni opći izbori. Iako službeno traje predizborna kampanja, svjesni smo da je ona počela mnogo ranije. Pred Hrvatima je ponovno izbor između dvije stranke s hrvatskim predznakom, ali i prema “građanskim” strankama.

No, zadržat ćemo se na onome što vodstvo htvatskih stranaka promovira kao svoj program. Obilazeći brojne gradove ovih dana prebiru se krvna zrnca Hrvata. prave se velike priče i spetakli kako bi se otvorilo stotinjak metara asfaltiranog puta, kao da smo otvorili stotinu kilometara autocesta. Sve te predstave služe da zamaskiraju potpuni nerad i nemar tih stranaka, ali ono još bitnije, da prikriju borbu za vlastiti interes i profit. Svjedoci smo da na nas te stranke svakodnevno bombardiraju putem društvenih mreža svojim aktivnostima, predstavljajući se kao istinski pravednici i borni za naš opstanak. Prozivajući druge za težak položaj Hrvata žele sprati krivicu za svajih ramena za stanje u koje su doveli svoj narod, koji im je pružao šansu da učine mnogo toga dobroga za nas.

Iz tih političkih programa stranaka uočljivo je da su godinama slični. Pod drugim sloganima i preinačenim stavkama skoro isti programski ciljevi se godinama povlače. HDZ BiH već je otrcao u svojim političkim programima borbu za osptanak hrvatskog naroda, koji se masovno seli  i to poprima zabrinjavajuće razmjere. Pored toga, priča o kanalu na hrvatskom jeziku se toliko povlačila po njihovim ustima da se potpuno otrcala. Koliko su energije potrošili na priču o kanalu na hrvatskom jeziku do sada smo mogli imati cijeli niz kanala. Nisu zaobišli ni svoje banitelje, branitelje koje su toliko puta izigrali, ostavili ih na milost i nemilost svima. Umjesto da su stali u njihovu zaštitu, pokrenuli postupke protiv zločina nad Hrvatima, nijemo su zataškavali svojim neradom. Pustili su da se manipulira njima, da se udruge proizašle iz rata s hrbatskim predznakom šikaniraju i da ih lokalni vlastodršci ucjenjivaju ne isplačujući im tranšu za rad. Pored toga tu je priča o trečem entitetu, o onome što ni oni sami ne znaju što znači, što žele i što ni ne mogu ostvariti. Priča o gospodarskom razvoju u zemlji u kojoj imamo više nezaposlenih dokaz je uspjeha svih stranaka na vlasti u uništvanju ove države.

HDZ 1990 predstavlja se kao stranka koja se bori za hrvatski narod, želeći smijeniti vladajuću garnituru HDZ-a i kroz reforme boriti se za opstanak. gledajući u njihov program jako je sličan programu uoći prethodnih općih izbora. Lijepo zvuči priča o reformama , usvajanjima presuda, ali svjesni smo, kao i oni da od te priče dok ne narede šefovi Zapada nema ništa. Govoreći o Europskoj uniji potpuno se ponavlja identična priča s prethodnih izbora, priča i jednakopravnosti se potpuno izlizala. Govoreći o potrebama reformi, podsječamo stranku da je glasovala za povećanje akciza, čime su punjeni privatni džepovi. Kada je riječ o stručnome zapošljavanju, zvuči gotovo idealno kako će se zapošljvati po stručnoj sposobnosti, a ne po rodbinskim vezama. Govoreći o gospodarstvu, njegovom novom procvatu kao da pričaju bajku, kad znamo da je gospodarstvo dovedeno na aparate, da je privatizacijom uništeno srce industrije i gospodarstva.

No, što su ove stranke učinile za zeničke Hrvate? Ovo pitanje potrebno je postaviti sebi, promisliti jako dobro, prije nego počnemo zaokruživati imena na listama 7. listopada. Svjesni smo da je broj zeničkih Hrvata značajno pao od prethodnih općih izbora, te da su vodstva oba HDZ-a trebala odbaciti političke igre svojih šefova i nastojati za dobrobit svog naroda u Zenici raditi zajedno, a ne trošiti vrijeme na međusobno udaljavanje i prelaske iz jedne u  drugu stranku, nagrađivajući ih mjestima u javnim službama. Dok Čović godinama dolazi u Zenicu samo tijekom izbora pričajući o borbi za hvrvatski narod i ulogu HDZ-a u domovinskome ratu, odlaskom iz Zenice zaboravlja da postojimo, Raguž, a potom i Cvitanović svojim posjetama popunjavali su svoj prostor u rasporedu političkih aktivnosti, znajući da njihova stranka u Zenici dobro kotira. No, dalje u Županiji uošće nemaju izgrađenu mrežu općinskih odbora. I dok se tako bore za svoje pozicije, izvlačenje novca iz naših džepova, koliko će doista izvršiti bilo što od onoga što obećavaju, što uporno ponavljaju?

No, proći će izbori i vratit ćemo se svakodnevnici, a političari će u iduće četiri godine provoditi vrijeme na svađe, mnogo puta zajedno planirane, kako bi ponovno dovodili državu u nefunkcionalno stanje. I dok se ponovno vratimo u istu rutinu, bilo bi lijepo da se vođe obiju gradskih podružnica osvijeste, shvate da im ni Žepče ni Mostar nije najveći prijatelj, nego oni iizmeđu sebe. Umjesto trošenja vremena na svađe, trebaju sjesti za stol i riješiti raditi u interesu našeg opstanka. Znam da ovo zvuči nemoguće, ali barem ostaje kao opomena za sve, jer sve što rade za nas ili protiv nas, za svoj interes doći će na naplatu.




One thought on “Političke reprize pustih obećanja i uzaludnih nada…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *