Bili smo upozoreni….
Prošlo je 25 godina otkada je omiljeni papa Hrvata, papa Ivan Pavao II po prvi puta posjetio Hrvatsku, neposredno nakon rata. Pred tisućama ljudi koji su ga s radošću slušali upozorio je hrvatski narod na ono što će se dogoditi ako ne budemo poučeni kricima svoje povijesti slušali iskustvo koje nam je donijelo odbacivanje Boga i Njegova zakona. Upozorio je na ono što danas 25 godina poslije opet proživljavamo, možda ne ratom vođenim po rovovima naše zemlje, ali svakako ratom koji je usmjeren na hrvatskog čovjeka.
Pročitajte izvadak iz govora Ivana Pavla II hrvatskom narodu koji sadrži osnovne smjernice blagoslovljenog života koje smo očito propustili graditi:
‘Dragi građani Zagreba, dragi Hrvati,
uvijek gledajte naprijed! Imajte hrabrosti oprostiti i prihvatiti
bližnjega. Očito, oprostiti ne znači odustati od zakonskih sredstava
pravne države, kojoj je dužnost voditi istragu protiv počinitelja
zločina. Oprostiti znači osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije
spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim
doprinosom svaki čovjek dobre volje. Mir pretpostavlja da u temelju
svake inicijative budu uvijek iskrena volja za dijalogom, poštivanje
prava svakog pojedinca, kao i nacionalnih manjina, nastojanje oko
međusobne snošljivosti. Budite čvrsto uvjereni da dobro mira ima svoj
zadnji temelj u srcu samoga Boga.
Sami ste neposredno iskusili u kakve zablude može pasti jedno
društvo koje u svoje temelje stavlja odbijanje Boga i prezir božanskog
zakona. Kada se to dogodi, čovjek više nije prvotno dobro države, nego
postaje objekt i sredstvo za postizanje protuljudskih ciljeva.
Prošlost i suvremena povijest uče nas da prava vjera u Krista daje
najsigurniji oslonac za očuvanje i promicanje ljudskog dostojanstva. I
vi, žrtve rata – ranjenici, siročad, udovice, prognanici, izbjeglice – ostanite vjerni Kristu patniku.
Prije gotovo 500 godina Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, u
prilikama sličnim današnjima, izrazio je užas vjernika pred tolikim
patnjama koje su morali podnositi. Obraćajući se Bogu vapio je: ‘Tebi
vičemo tužeći u plaču’, ali je potom nastavio s kršćanskom nadom: ‘Ako s
nami stati budeš, Gospodine, hoće se odrvati narod ki sad gine’. I vi,
Hrvati koji danas živite, možete računati na snagu koja dolazi od vjere.
U ovom trenutku, kad se ponovno vraćam u Vatikan, sa sobom, kao
uspomenu, nosim vaša lica, vaše oči u kojima sam čitao žarku želju da se
sadašnjica popravi i da budućnost procvjeta. Svima, posebno mladeži,
još jednom dovikujem: budite hrabri!
Kao što su vaši pređi imali snage izdržati sve teškoće utječući se
bogatstvu vjere, tako i vi, kršćani Zagreba i Hrvatske, znajte uvijek
naći u Kristovoj riječi svjetlost i snagu za građenje vaše budućnosti.
Tu svoju želju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate
‘naša Majko, naša Zoro zlata’: neka Ona prati svaku vašu težnju, neka
vas Ona utješi i neka podrži svakog pojedinca na njegovom trnovitom
putu. Neka vas prati i moj blagoslov koji od srca podjeljujem vama,
ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragog hrvatskog naroda.
Bog blagoslovio Hrvatsku!’
Citati govora preuzeti iz knjige Ivan Pavao II., Zagreb, Nakladni zavod Globus, 1994., 2. izdanje, 99-123