Politička nepismenost na bh. način

By

Dokle god bude dominantna politička nepismenost u kojemu će se uvijek iznova birati iste ljude, a očekivati pozitivne promjene nema boljitka ovoj zemlji. I zato se neće moći kriviti netko drugi, nego kao što opisa Đorđe Balašević u jednoj svojoj pjesmi „Krivi smo mi“.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Brojne su odlike bh. društva. No, jedna od dominantnijih je politička nepismenost koja svjetlo dana ugleda svake dvije godine, točnije pred svake izbore. Ona se ponajprije ogleda u lakovjernosti i nepromišljenosti pojedinaca koji nikada ne uče iz svojih grešaka. Pojednostavljeno kazano, politički shizofrena osoba je ona koja uvijek iznova čini istu grešku, a očekuje drugačiji rezultat. Iako je to stvarnost od koje se ne može pobjeći, ipak je veliki problem kada cijelo jedno društvo poprimi takve obrise. To se na poseban način može primijetiti na bosanskohercegovačkom političkoj sceni u protekla tri desetljeća. Biramo iste ljude i koncepte, a očekujemo promjene.

Prljave političke igre

Zbog svoga nakaradnog uređenja sklepanoga u Daytonu, nepravednog Izbornog zakona, sveprisutne korupcije, prešutno odobrenoga etničkog čišćenja te opasne postavke „prvo stranka pa onda narod“, Bosna i Hercegovina je sve drugo osim normalna država. U zemlji u kojoj se svake dvije godine održavaju izbori – parlamentarni ili lokalni – slobodno se može tvrditi da predizborne kampanje uvijek traju. I redovito na istoj matrici – stvaranjem osjećaja ugroženosti, neizvjesnosti i straha. Oprobani je to recept koji traje 30 godina. I za neke je vrlo uspješan. Lako se pronađu teme o kojima se tri strane ne mogu dogovoriti. Jednostavno se uz pomoć medija, od kojih su većina pod izravnim utjecajem političkih centara moći, stvara osjećaj animoziteta u kojemu „manjina“ (op. još uvijek jedan konstitutivan narod) terorizira većinu – kako to u posljednje vrijeme prvi u Bošnjaka zna često isticati – ili se prijeti odcjepljenjem, ili se pak stalno priča o neravnopravnosti. Na sve ovo komentar političkih čelnika u BiH bi vjerojatno bio u stilu Bakira Izetbegovića: „Ja, i???“, te bi se akteri brojnih afera u ovoj zemlji gotovo sigurno opravdavali pričom o velikoj ljubavi prema istoj ili aktivnom obranom iste.

Političar – najprofitabilnije zanimanje

Službeno je predizborna kampanja za Lokalne izbore zakazane za 15. studenoga, započela danas (16. listopada), ali ona u stvarnosti traje već mjesecima. Sporni video materijali; obilježavanje teritorija kamenim spomenicima s citatima „Oca nacije“ za koje se poslije utvrdilo i da ne pripadaju baš njemu; prijevare s prijavama za dopisno glasanje; prijelazi iz jedne u drugu stranku; pripreme po kojima će davno umrlima biti ponovno omogućeno glasovanje… dio su predizbornog cirkusa u BiH na koji su njezini građani navikli, a ako je suditi po njihovoj (ne)reakciji i pristali.

Politika bi sama po sebi trebala biti plemenita stvar u kojoj bi najbolji pojedinci (muškarci i žene) svoje sposobnosti i talente stavili na raspolaganje te preuzeli odgovornost brinući za opće dobro stanovnika svoje zemlje, istovremeno promičući pravednost i solidarnost. No, stvarnost u Bosni i Hercegovini govori nešto drugo. Letimičnim pregledom objavljenih lista za predstojeće Lokalne izbore lako se može zaključiti kako je biti političar zapravo najprofitabilnije zanimanje. Na njima su svoje mjesto, osim dobro poznatih i redovito prisutnih likova, našle i različite osobe: od tzv. influencera do onih sumnjiva morala i prošlosti već osuđivane pred sudskim instancama u državi, a primjetan je i sve veći broj mlađih osoba od koji neki nisu priveli kraju ni svoje obrazovanje. No, očito je matematičkim proračunom stranaka ili lista zaključeno da im upravo oni mogu donijeti nešto glasova jer ako ništa za njih će glasati ukućani, rodbina i pokoji poznanik.

Istini za volju na njima su sigurno prisutni pošteni i hrabri ljudi koji žele promjene i dobro lokalnoj zajednici. Samo ih još uvijek nema u velikoj mjeri ili isti nisu dovoljno eksponirani, a koji puta i političke stranke upravo takve kadrove ostavljaju po strani. Radije biraju podobne, nego karakterne i sposobne.

Važnost izbora

Najbolji pokazatelj zrelosti jednoga društva, ali i same demokracije jesu izbori. Osobito su važni oni lokalni jer se na njima biraju osobe koje će biti odgovorne za kvalitetu života mjesnoga stanovništva: infrastrukturu, prometnice, škole, sportske terene, dječja igrališta, radna mjesta… Stoga je velika odgovornost na onima koji žele biti na čelu i upravljati, kao i onima koji te iste biraju. Sudjelovanje na izborima u bitnome izražava kako pojedinac ili skupina mogu izravno ili preko vlastitih predstavnika pridonositi kulturnom, gospodarskom, društvenom i političkom životu građanske zajednice kojoj pripada (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 189). Da bi se to ostvarilo među samim biračima mora proraditi svijest o važnosti izbora, ali i o tome komu daju svoj glas. To prije svega uključuje dobru informiranost, upoznavanje ciljeva i programa rada, ali isto tako i stručnost pojedinih kandidata. Tek kada bude dovoljno kritične mase koja će razmišljati svojom glavom te birati one najbolje da ih predstavljaju onda se može očekivati pozitivna promjena u državi u kojoj mnogi ne vide perspektivu.

Dokle god bude dominantna politička nepismenost u kojoj će se uvijek iznova birati iste ljude, a očekivati pozitivne promjene nema boljitka ovoj zemlji. I zato se neće moći kriviti nekoga drugoga, nego kao što opisa Đorđe Balašević u pjesmi Krivi smo mi: „Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas. Ne pitaj mnogo, dospetćeš i ti na rđav glas. Putuj planeto, super smo se družili. Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.“ Očito je da smo do sada imali vlast kakvu smo zaslužili. Hoće li biti promjena ili će Europa putovati bez, a mnogi nastaviti put u Europu u bitnome ovisi od svakoga od nas.

You may also like

Hot News