Površnost i povodljivost

By

Nije lako odrasti kad si dio cjeline koja drugačije misli, živi. Treba znati plivati u bučnoj, razornoj struji života. Nema obala, nema zabrana, nema obzira u mnogima koji su ti prijatelji. Možeš li im biti opomena, korektiv?

Tko si zapravo? Promisli! Isus nas je poslao da budemo svjetlo i sol. Koliko se razlikuješ od drugih, i po čemu? Koliko si povodljiv? Imaš li svoj stav unatoč skupini kojoj pripadaš? Teško je biti drugačiji i svoj, a vrlo je ružno slijediti druge u zlu.

Gubiš li olako živce? Neki se opravdavaju kada tvrde da je psovka dio odrastanja, onaj negativni dio. Možeš li nekoga voljeti i mrziti u isto vrijeme? Jesi li laka roba? Jesi li neodgovoran, sebičan?

Što je s predbračnim odnosima? Biti s mnogima intiman je „in“, za roditelje normalno, jer “to i drugi čine“. Gdje ti je ponos? Svaka djevojka je nečija sestra. Što bi učinio onome koji bi tvoju iskoristio?

Govoriš li istinu? Nosiš li masku poštenja? Danas je moderno obećati, a ne ispuniti, lagati i biti dvoličan. Kakav si prijatelj, lažeš li svojima i drugima?

Površnost i povodljivost, lakoumno prepuštanje pomodarstvu ili onome što čini masa, može prouzročiti patnju i nepravdu i tebi i drugima. Zato se treba uvijek truditi ostati svoj, a ne se nerazumno svrstavati uz nekoga tko ti s ečini pametnijim i boljim. Tome nas uči Isus s križa i Očeva ljubav.

Gdje je problem? Kako u tom svjetlu gledati na vjeru, nedjeljnu Misu, vjeronauk? Možeš li biti korektiv onima koji te zovu u kafić dok Misa ne završi? Možeš li ih pozvati da budu ono što jesu ili ćeš s njima dočekati kraj Mise, na brzinu se skupit’ oko Crkve i onda kući s ostalima?

Zar dobro nije privlačno?

Psiholozi vole reći da je povodljivost vezana uz nedostatak pouzdanja i nesigurnost. Oni koji su povodljivi češće čine nešto protiv svoje volje, ali su podložni utjecaju drugih, i to je njihov temeljni problem. Žele biti kao oni koji im se čine da su pametniji, hrabriji, intelektualno i duhovno jači.

Kao dugogodišnji župnik ne osuđujem takve osobe, jer mislim da nisu obvezno i pokvarene, ali mi ih je žao, jer nikada neće biti sami svoji. Smiješno je i žalosno kad vidiš čovjeka (fizički i psihički normalna) koji pokušava biti, recimo, kao njegov prijatelj u ponašanju, kojekakvi modeli s televizije u odijevanju, a potpuno su različite osobe. Već je puno kada je čovjek svjestan svojih grešaka, pa iskreno želi da ih promijeni i traži savjet od drugoga, shvati taj savjet i želi da ga iskreno primijeniti.

Kopiranje drugih, osobito u negativnom smislu, nešto je što se odmah otkrije, a i zašto da svi budemo isti, kad je ljepše da budemo onakvi kakve nas je Bog stvorio? Vjerujem da povodljivost ima veze ne samo s nedostatkom samopouzdanja, nesigurnosti u sebe, nedostatkom vlastitog mišljenja o pojedinim stvarima, nego i s neodlučnošću  s obzirom na vjeru i s površnošću u poznavanju Božjih zapovijedi. Takve osobe često nisu loše, ali su slabe i podložne onome što im servira televizija i drugi mediji. Smiješno  je i žalosno vidjeti mladića, djevojku, koji pokušavaju biti  kao razvikana pjevačica, pjevač, koji za sobom ima više brakova, nemoralnih snimaka. Nije li suludo da se ne prikazuju dobri, plemeniti, vjerni Bogu i ljudima? Nisu atraktivni. Pitam: Vjeruješ li da si grešan? Misliš da su i drugi kao i ti – sebični, povodljivi, tvrdokorni, egoisti, odvratni, lažovi… Znaš njihove greške, a poznaješ li svoje? Želiš li ih odbaciti i biti svoj? Ili još bolje – biti Kristov?

Ispovijed je jedan od najboljih načina da promisliš, priznaš i pokaješ se s odlukom da se želiš popraviti.

You may also like

Hot News