Štitnjača: stanja, dijagnostika, liječenje

By
Piše: Ante Škoro, dr. med., spec. otorinolaringologije, kirurg glave i vrata, Zagreb

Štitnjača ili štitna žlijezda (lat. thyroidea) ednokrini (hormonski) je organ i jedan od najprokrvljenijih organa u tijelu. Smještena je u prednjem donjem dijelu vrata gdje poput potkove obavija dišnu cijev (dušnik). Građom nalikuje leptiru. Osnovna građevna jedinica su joj folikuli (mjehurići). Folikuli grade stanice (tireocite), koji proizvode hormone, i koloid (gustu tekućinu u kojoj je koncentriran tireoglobulin – bjelančevina na koju su vezani hormoni štitnjače). Žlijezda je isprepletena limfnim putevima i brojnim živčanim vlaknima.
Kao dio sustava žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, štitnjaču preko tireotropnog hormona (TSH) regulira žlijezda hipofiza. Sama štitnjača izlučuje dva hormona, trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Čine je dva režnja (desni i lijevi), koji su povezani središnjim dijelom (istimusom). Svaki režanj kod zdrave štitnjače širok je između 2 i 2,5 cm te dug oko 4 cm. Volumen je između 15 i 30 cm3, a masa zdrave štitnjače iznosi između 16 i 25 grama. Žlijezda je isprepletena limfnim putevima i brojnim živčanim vlaknima.
Štitnjača je glavna energetska žlijezda i regulator rada svih tjelesnih stanica jer hormoni koje proizvodi izravno utječu na stanični metabolizam. Izlučuje dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog, osnovnog metabolizma stanica te su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma – krvožilni i dišni sustav, mozak, ali i kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda (npr. nadbubrežne i spolnih žlijezda). Njihov manjak može usporiti metabolizam do 40 posto, a višak ubrzati metabolizam čak od 60 do 100 posto. U jednom dnevnom ciklusu (izmjene Sunca i Mjeseca) štitnjača, ovisno o fazi dana i intenzitetu stresa, povećava prokrvljenost, odnosno povećava svoj rad za 40 posto, čime ubrzava stanični metabolizam. Naime, štitnjača na staničnoj razini utječe na sagorijevanje glukoze u prisutnosti kisika, što povećava količinu oslobođene energije. Isto tako, rad štitnjače može se mijenjati i s obzirom na godišnje doba i atmosferske prilike.

Poremećaji u radu štitnjače

Kada govorimo o poremećajima rada štitnjače, razlikujemo strukturalne, funkcionalne i autoimune poremećaje štitnjače. Strukturalni poremećaji odnose se na odstupanja u izgledu, masi ili veličini, a otkrivaju se ultrazvučnim pregledom te zahtijevaju praćenje stanja barem jednom godišnje. Iako je većina strukturalnih promjena benigna, u dijela pacijenata riječ je o tumorskim promjenama.

Folikularni adenom. Najčešći je od epitelnih benignih tumora. Pojavljuje se kod svih dobnih skupina, ali češće u mladih odraslih osoba. Riječ je o samostalnim kuglastim tvorbama promjera manjeg od 3 centimetra. Dok se manji adenomi otkriju uglavnom na sistematskim pregledima, veći se osjećaju kao čvor u prednjoj trećini vrata, što može uzrokovati teškoće pri gutanju. Razlikujemo funkcionalne (toksične) i nefunkcionalne adenome. Funkcionalni adenomi autonomno i nekontrolirano proizvode hormone štitnjače, bez aktivacije hipofize. Patohistološkom obradom otkriva se je li adenom dobroćudan ili zloćudan.

Karcinomi štitnjače. Epitelni zloćudni tumori štitnjače mogu biti zreli (papilarni i folikularni) ili nezreli (medularni i anaplastični). Zloćudni tumori štitnjače su vrlo rijetki i čine jedan posto svih zloćudnih tumora. Nešto češće pogađa žene u dobi između 30 i 45 godina. Uglavnom se otkrije zbog poteškoća koje tumorska tvorevina stvara prilikom gutanja ili disanja. Karcinomi se odstranjuju operacijom.

Papilarni karcinom. Najčešći karcinom štitnjače (oko 70 posto svih karcinoma štitnjače). Češće se dijagnosticira do 40. godine života, iako dugo može biti neprepoznat. Godinama može ostati lokaliziran u žlijezdi, a njegovo tkivo sliči tkivu štitnjače. Ta vrsta karcinoma ima najbolju prognozu. Liječi se operacijom i radioaktivnim jodom.

Folikularni karcinom. Drugi je najčešći karcinom (oko 20 posto svih karcinoma štitnjače), a njegov podtip Hurthle cellov karcinom rijetko se pojavljuje. Također nalikuje tkivu štitnjače. Pojavljuje se uglavnom u srednjoj i kasnoj životnoj dobi, često u područjima endemske gušavosti. Može putovati po organizmu putem krvi. Ima dobru prognozu, a liječi se operacijski i radioaktivnim jodom.

Medularni karcinom. Rijedak tip karcinoma štitnjače (od 4 do 9 posto svih karcinoma štitnjače). Pojavljuje se u srednjoj i kasnoj životnoj dobi, uglavnom sporadično, kao pojedinačni čvor u štitnjači, ali se limfom može širiti tijelom. Prognoza je dobra, posebno u obiteljskom obliku bolesti, ali ipak nešto lošija u usporedbi sa zrelim karcinomima. Pojava metastaza u limfnim čvorovima pogoršava prognozu bolesti. Liječi se operacijom i radioaktivnim jodom i iznimno vanjskim zračenjem (radioterapijom) i kemoterapijom.

Anaplastični karcinom. Najrjeđi je histološki tip karcinoma štitnjače (od 2 do 5 posto svih karcinoma štitnjače). I izrazito je agresivan. Liječi se operacijom, radioterapijom i kemoterapijom.

Funkcionalni poremećaji odnose se na hormonski disbalans tireotropnog hormona i hormona štitnjače, što se uglavnom očituje u pojačanom ili oslabljenom radu štitne žlijezde. Kontroliraju se redovitim vađenjem koncentracija spomenutih hormona u krvi.

Leave a Comment

Your email address will not be published.

You may also like

Hot News