VITEZ: Svečana akademija u povodu 150. obljetnice rođenja jedinog viteškog biskupa – fra Joze Garića

By

Veličanstvenom svečanom akademijom u dvorani Hrvatskoga doma u Vitezu je obilježeno 150. godina od rođenja jedinog biskupa s područja općine Vitez, ujedno prvog rezidencijalnog banjolučkog biskupa fra Joze Garića.

Nazočne
je u svečanu akademiju uveo skladbom “Evo velikog svećenika” zbor župe
svetoga Juraja, a u samome početku pročitan je i ulomak iz Garićevih
dnevnika koji govori o nedaćama koje su snašle katolike banjolučke
biskupije u vremenu 1. i 2. svjetskoga rata.

Nazočne su na početku
akademije pozdravili predsjednik organizacijskog odbora ovoga projekta i
predsjednik Udruge Volim Vitez Stjepan Alilović te župnik župe sv.
Juraja fra Velimir Bavrka. Također, svečanoj akademiji uz niz
predstavnika vjerskog, političkog i kulturnog života BiH nazočili su,
između ostalih i pomoćni biskup banjolučki monsinjor Marko Semren i
provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji su čestitali
organizatorima ove akademije i projekta uz poruku kako biskup Jozo Garić
zbog svoga karaktera i službe zaslužuje posebno afirmativno mjesto u
katoličkoj povijesti ne samo ovoga kraja nego i katoličke crkve uopće.

Prof.
dr. fra Velimir Valjan u izlaganju govorio je o bio-bibliografiji fra
Joze Garića biskupa koji je najdulje u povijesti upravljao banjolučkom
biskupijom i to u izuzetno turbulentnim vremenima koje je obilježio Prvi
i Drugi svjetski rat, brojni progoni i ubojstva svećenika, rušenja
crkava i stvaranja zajedničke južnoslavenske države.

Biskup fra
Jozo Garić za vrijeme svoje službe kao biskupa uputio je 32 pastirske
poslanice vjernicima koje je na svečanoj akademiji predstavio i više o
njima rekao fra Stjepan Lovrić.

Kada se govori o biskupu Gariću
neizbježna tema je i njegova uloga u neizvijesnom i teškom vremenu dva
svjetska rata. Iako u široj javnosti postoje razna tumačenja te uloge
prof. dr. fra Petar Jeleč je tumačeći ovu temu na svečanoj akademiji
naglasio kako je Garićeva uloga časna, kako je bio pravi pastir svoga
naroda, blage naravi koji je uvijek bio na strani pravde i istinskih
ljudskih vrijednosti podjednako upozoravajući i osuđujući sve zločine
bez obzira na počinitelj istih, jer zločin je zločin bez obzira na
žrtvu. Jeleč je nazočnima predstavio niz povijesnih vrela, neoborivih i
relevantnih dokaza o časnoj Garićevoj ulozi i radu.

Uz
prigodan program svečane akademije u prostorijama Hrvatskoga doma
organizatori su javnosti prikazali i vrijedne predmete biskupa Garića
koje je na raspolaganje stavio franjevački samostan svetoga Franje iz
Guče Gore, a posebno su zanimljivi i raritetni bili biskupovi
vlastoručno pisani dnevnici iz 1891. i 1916. godine, biskupski veliki i
mali križ, srebrni pribor za jelo biskupa Garića te izbor slika biskupa
Garića iz samostanskog arhiva.

U glazbenom dijelu uz zbor župe
svetoga Juraja nastupili su zbor bogoslova franjevačke teologije iz
Sarajeva “fra Nenad Dujić” pod ravnanjem fra Emanuela Josića i Viteški
akordi s Olgom Krezić na čelu.

Biskup fra Jozo Garić, krsnoga
imena Stjepan rođen je 28. listopada 1870. u Vitezu, gdje je odrastao i
proveo djetinjstvo. Filozofiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci, a
bogoslovlje u Pečuhu do 1893. godine, a upravo te godine, u rodnom
Vitez, 30. srpnja slavi mladu misu. Nakon smrti biskupa Markovića, 20.
lipnja 1912. imenovan je apostolskim administratorom Banjolučke
biskupije, a krajem iste godine, 14. prosinca, prvim rezidencijalnim
banjolučkim biskupom. U biskupsku službu svečano je uveden u Banjoj Luci
30. ožujka 1913. Kroničar toga vremena zapisao je: „Takvo slavlje Banja
Luka nije zapamtila za sve vijekove svoga opstanka!“. Fra Jozo Garić
utemeljio je šest novih župa u ovoj biskupiji. Tvorac je i podupiratelj
niza hrvatsko-katoličkih društava ,a za njegova biskupskog mandata
pokreće se tiskani glasnik biskupije čemu osobno doprinosi. Jednim od
njegovih najznačajnijih djela smatra se prva biskupska sinoda održana u
BiH i to od 5. do 8. kolovoza 1924. godine. Zbog bolesti biskup Garić
1945. godine napušta Banja Luku i odlazi na liječenje i operaciju u
Zagreb, a kako je to bilo vrijeme povlačenja hrvatske vojske i civila
poznatije kao Križni put i sam biskup Garić odlazi u Graz u Austriju
gdje 30. lipnja 1946. umire i pokopan je na groblju sv. Leonarda.

You may also like

Hot News