Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu, 24. siječnja 1843., u velikoj katoličkoj obitelji. Njegovi roditelji, otac Đure i majka Marija, bili su ljudi krhkog zdravlja i umrli su kad je Josip imao samo jedanaest godina. Od toga trenutka brigu o mladom Josipu vodi brodska obitelj Oršić. Josip je bio odličan učenik, što je ostalo zabilježeno u zlatnoj knjizi brodske Pučke škole Ehrenbuch. Uz pomoć gradonačelnika Slavonskog Broda Stadler je primljen u požešku gimnaziju gdje je svojim znanjem zadivio sve učitelje i odgajatelje. Četvrti razred gimnazije završio je 1859. u Požegi, a zatim odlazi u Zagreb gdje završava šesti i sedmi razred gimnazije. Ovaj dvogodišnji zagrebački period bilo je vrijeme kada je dozrela Stadlerova odluka da postane svećenik.
Uz pomoć zagrebačkog nadbiskupa Juraja Haulika 1862. odlazi u Rim na studij filozofije i teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana. Na tome Sveučilištu je diplomirao prvo filozofiju 1865., a već 1868. postaje i doktor teologije. U Zagreb se vratio 1869. gdje su mu postupno povjeravane odgovorne službe u Zagrebačkoj bogosloviji. Na početku je predavao u Nadbiskupskom liceju, a kasnije postaje redoviti profesor dogmatske teologije na Bogoslovnom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta. Autor je prvog filozofsko-teološkog kompendija za bogoslovne fakultete na hrvatskom jeziku.
U siječnju 1873. god. Josip Stadler u Zagrebu izdaje prvi broj katoličkog lista “Glasnik svetog Josipa”, koji je prvenstveno bio namijenjen siromašnim, pa mu je zbog toga i cijena bila simbolična. Ovaj list je odjeknuo sa svojom porukom i s radošću je prihvaćen kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Kroz nepunih devet godina u 105 brojeva ovaj list je donosio pouke o kršćanskom životu za obični puk, a u nekoliko naslova vidljivo je da Stadler poziva stanovništvo na djela milosrđa.
Na inicijativu Rima i Beča Josip Stadler, svećenik zagrebačke nadbiskupije i sveučilišni profesor, postaje prvim vrhbosanskim nadbiskupom u proljeće 1881. Njegovo imenovanje uslijedilo je 16. kolovoza iste godine, a uz titulu uz vrhbosanskog nadbiskupa imenovan je i metropolitom Katoličke crkvene pokrajine u BiH.
Za biskupiju mostarsko-duvanjsku imenovan je iste godine o. fra Paškal Buconjić, a u Banjoj Luci 1884. o. fra Marijan Marković, oba uvažena člana tadašnjih franjevačkih zajednica u BiH. Novi nadbiskup uputio se početkom studenog 1881. u Rim primiti biskupsko posvećenje, te se zahvaliti i pokloniti sv. Ocu, papi Leonu XIII. U Rimu je 20. studenog posvećen za biskupa po kardinalu Monacu u crkvi sv. Klementa, gdje se nalazi grob sv. Ćirila. Za vrijeme njegovog biskupovanja prilike u cijeloj BiH, a posebno u Sarajevu bile su teške: zemlja je bila zapuštena, stanovništvo u siromaštvu, bune i neredi muslimanskog dijela stanovništva protiv austro-ugarske vlasti izbijale su u svim krajevima.
IZVORI:
http://www.hrcak.srce.hr, U prijevodima dvojice sarajevskih nadbiskupa, (20. 03. 2009.).
Božo Goluža, Hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji, Crkva na kamenu, Mostar, 2008.
http://www.hrcak.srce.hr, Političke i diplomatske okolnosti pokušaja uklanjanja nadbiskupa Stadlera iz Sarajeva 1913. godine, (20. 03. 2009.).
