OVAKO SU TO RADILE NAŠE “BAKE I PRABAKE”

By

Važna aktivnost svakog domaćinstva je pranje rublja. Do pedesetih godina 20 stoljeća, iako je spuna bilo u svijetu, kod nas ga nije bilo. Tehnologija proizvodnje spuna kod nas je bila poznata, ali je za to bila potrebna masnoća i živa soda koja je tada nedostajala.

pranje vešaRublje su prali pomoću čabra, prala i lupaće. Čabar je drvena kačica zapremine pedesetak litara, u donjem dijelu sa strane ima rupu koja je začepljena dok traje proces. Naime, u čabar se stavi rublje, koje se pokrije peškirom, na koje se stavi sloj luga iz lužnice šporeta u kojem se lože drva. Zatim se to u više navrata zalije vrelom vodom i ostavi neko vrijeme.

Izvadi se čep i kroz otvor se u vešni lonac ispusti tečnost koja se pretvorila u lukšiju. Ona je služila za pranje rublja i idealno je sredstvo za pranje odmašćivanje i bjeljenje. Često su je upotrebljavali za osobnu higijenu, najčešće za pranje glave, a pranje lukšijom pospješuje rast kose.

U to vrijeme gotovo sve ženske su imale dugu kosu spletenu u pletenice i dok su je prale lukšijom, kosa je bila kao svila. Zatim su rublje nosili do potoka, rijeke ili nekog vrila gdje je bilo pralo. Pralo je jedna veća drvena klada odozgo zaravnana na koju su stavljali rublje jedan po jedan komad i jednom se rukom lupačom lupa, a drugom prevrće i ispire u čistoj tekućoj vodi. Tako se rublje oslobodi prljavštine i dobije čistoću i svježinu.

Ovakvim pranjem rublja se očisti od masnih mrlja, svih nepoželjnih sastojaka i najbolja je, a u to vrijeme i jedina dezinfekcija. Na mjestima gdje se rublje pralo sastajale su se i mlade djevojke, a znale su napraviti i prigodnu zabavu. Bilo je svakako povjerljivih priča i kojekakvog ogovaranja i trača. Bio je to isključivo ženski posao. Kad bi rublje ispirale, zagrnule bi nogavice i ugazile u vodu, pa ako bi naišao kakav neženja i momčina, nije mogao da se ne zagleda i dobaci koju, jer je samo tada mogao vidjeti otkrivena ženska koljena.

You may also like

Hot News