Ranokršćanska bazilika u Zenici

By

ZENICA NA RUBU POVIJESTI

Ranokršćanska bazilika u Zenici

U drugome članku, u sklopu rubrike Zenica na rubu povijesti, nastavit ćemo naše povijesno putovanje po bogatoj povijesti zeničke kotline.

Naime, Ćiro Truhelka je poduzimajući istraživanja na području Zenice, otkrio ostatke veće rimske zgrade na čijim je osnovama, kasnije podignuta ranokršćanska bazilika. Ovo otkriće vrlo je značajno i veoma interesantno i čini nas veoma posebnim i značajnim u europskoj povijesti jer otkriveni tip ranokršćanske bazilike, oktriven je u još nekoliko slučajeva u Europi. No, daljnje izlaganje o ovome vrijednom pronalasku nastavit ću pitanjem – koliko smo upoznati s ovim nalazom i jesmo li ikada o tome govorili u našim školama? Odgovor na pitanje vjerojatno bi potvrdio moja očekivanja, a to su, da o ovome vrlo bitnom pronalasku za našu povijest, znamo vrlo malo ili ne znamo uopće. Stoga sam se odlučio pisati o ovoj povijesnoj epizodi, imajući za cilj podići našu kulturu i svijest o važnosti bogatsva povijesnog nasljeđa na jednu višu razinu.

Naime, o  prvim početcima kršćanstva u Bosni i Hercegovini može se samo nagađati. Poznato je da je prvi poznati biskup na ovom području bio Andrija, a pomenuti biskup stolovao je u biskupskom gradu Bistue. Vrlo je zanimljivo da su na cesti Peutingerove tabule, koja je vodila iz Salone na Drinu, označena dva mjesta Bistue: Bistue Vetus i Bistue Nova, koja se nalazila nešto istočnije. Prema dosadašnjim istraživanjima Bistue Vetus bila bi u Varvari kod Rame, a ove tvrdnje iznjeli su dr. K. Patsch i dr. Ćiro Truhelka. Danas se općenito uzima da je Bistua Nova bila na tlu današnje Zenice. Zanimljiva je i teza  Ivana Kujundžića po kojoj se lokalitet Bistue Nove treba tražiti u Mošunju kod sela Bila u dolini Lašve, a datu tezu obrazložio je u „Vijesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku“, a dato izlaganje je upotpunio u „Vrhbosni“(1933., str.75.).

U prilog Zenici kao sjedištu bistuenske biskupije ide i činjenica da je na tom području postojala već u petom stoljeću oveća crkva, koja je prema Truhelki katedralna. Naime, njenim se otkrivanjem ustanovilo da je spadala u tzv. dvojne bazilike. Naime, riječ je o dvije crkve simetrički građene jedna do druge, tako da im je jedan uzdužni zid zajednički. Kada je riječ o ovakvim tipovima bazilika, poznate su još dvije; u Trstu i u Zadru, odnosno bazilike Sv. Petra i Sv. Donata, te u Poreču bazilika Eufrosiana, te samo još jedna u Solinu, čime je ovo otkriće još značajnije.

Naime, jedna od takve dvojne crkve služila je kao katedrala, a druga kao župna crkva tj. basillica urbana. Najčešće se katedralna crkva nalazila s desne strane, gledajući od oltara, kakav je bio slučaj i sa zeničkom dvojnom bazilikom. Vjerojatno je i samim tim katedralna crkva bila bogatije ukrašena spram župne crkve.  Zenička dvojna bazilika bila je dugačka 24 m, a široka u pročelju 18 m. S južne strane bio je prigrađen tzv. diakonikon koji je služio kao sakristija, a možda dijelom i kao stan za svećenika. Ova bazilika arhitektonski je najzanimljivija po tome što su apside obiju bazilika spojene s trećom, nešto povišenom apsidom, kao prvi do sada takav poznati slučaj. Od brojnih nalaza ističe se ploča s likom dobrog Pastira koji brani ovce od paklenih sila simboliziranih s četiri biblijske zvijeri: zmajem, lavom, bazilskom i zmijom.

Tlocrt bazilike u Zenici:

tlocrt

 

Ovi elemeti upućuju na Psalam 90:13. Od oltara se nalazila u desnoj crkvi četvrtasta ploča s četiri udubine u kutovima za kamene stupiće, na kojima je nekada bila postavljena oltarska ploča, a pred apsidom se nalazio prezbiterij tj. prostor previđen za svećenike koji je ujedno i odjeljen od ostatka crkve, ogradom. Ta je ograda građena od niskih stupova ukrašenih vijugastim ornamentom. Prostor za svećenika razdijeljen je s dva reda sličnih stupova na tri lađe i to na način da je u desnoj smještena u kutu za jednu stepenicu povišena kamena kocka, odnosno ambon, s kojeg se pjevalo ili na glas čitalo evanđelje i govorila propovijed.

KAPITELI IZ CRKVE U ZENICI

 stub crkve u Ze

Truhelka smatra vjerojatnim da je Zenica odnosno Bistua Nova morala biti kršćanska vrlo rano, možda i u prvom stoljeću; on to izvodi iz okolnosti, što je rimska naseobina Bistua Nova dobila municipijalni statut od jednog cara iz dinastije Flavijevaca (Flavijevci, odnosno Flavijevska dinastija, označava tri rimska cara koja su vladala od 69. godine n. e., poznate kao »Godina četiri cara«, do 96. godine, kada je posljednji član ove dinastije bio ubijen, nakon čega je na presto stupila Antoninska dinastija. Sva tri cara nastavila su vladati uglavnom u okvirima principata kakvog ga je ustrojio još Oktavijan Avgust, premda za vlade trećeg cara dalje jačaju apsolutističke tendencije;Vespazijan (69―79),Tit Vespazijan (79―81), stariji sin Vespazijanov, Domicijan (81―96), mlađi sin Vespazijanov), među kojima je bilo zaštitinika kršćana, pa su se oni s drugim kolonistima naselili u Bistui. No da je u Zenici bilo kršćana u trećem stoljeću, kao materijalni dokaz može se uzeti i kameni grobni spomenik tj. stela u zeničkoj bazilici. Naime, na stupu je reljef četiriju osoba, od kojih su tri imali na tunici kukasti križ ili svastiku. Kukasti križ se upotrebljavao i prije Krista, u mlađem kamenom dobu. Kršćani su u doba njihovog progona u Rimskom Carstvu stavljali prikriveni križ na grobne spomenike.  No nije utvrđeno jeli spomenuti spomenik kršćanskog podrijetla, jer se kukasti križ nalazi i na paganskim spomenicima. Zenička bazilika predstavlja stariju rimsku zgradu koja je pregrađena, a stradala je pri provali Gota, pa je tijekom  5 st. ponovno zidana, a s ostalim materijalom uzetim iz ruševina upotrebljen je i grobni spomenik koji je uzidan u baziliku.

Ranokršćanska bazilika u Zenici vrlo je vrijedan i značajan povijesni nalaz, a na njegov značaj nastojao sam ukazati i ovim člankom koji za cilj ima naglasiti sve njezine osobenosti kao jedne bazilike, i istakne njezin značaj u ranoj srednjovjekovnoj povijesti, te da ukaže da je naša povijest veoma bogata, ali da toga nismo svijesni. Stoga, nastojat ćemo i u daljnim člancima donositi povijesne zanimljivosti i time ukazivati na bogastvo naše povijesti koju često zaboravljamo, ili uopće ne znamo o njoj.

 

 

 

 

Leave a Comment

Your email address will not be published.

You may also like

Hot News