SREDNJOVJEKOVNA ŽUPA LAŠVA

By

Nakon što smo otpočeli šetnju bogatom poviješću naše domovine kroz prapovijesne nalaze i najvažnijim događajima iz doba vladavine bana Kulina, ovaj članak bavi se također srednjovjekovnom problematikom, s ciljem da ukaže na nedostatak proučavanja naše bogate srednjovjekovne prošlosti, ali i da potakne sve nas da promislimo koliko zapravo znamo o prošlosti naše zemlje i koliko je zapravo BiH povijesno bogata zemlja.

Nekadašnja župa Lašva, uz župu Brod, činila je povijesnu srednjevjekovnu jezgru bosanske države. Naime, radi se o teritoriju oko kojeg su se okupile, bilo mirnim putem ili ratnim zaposjedanjem ostali dijelovi srednjevjekovne bosanske države. U župu Lašvu došle su različite etničke skupine, a jedan njihov dio se naselio u ravničarskom dijelu gornjeg toka rijeke Bosne, rijeke Lašve i drugih pritoka Bosne. Gotovo potpuno odsječena od ostalih regija, nije ni čudo da se javlja kao posljednja od hrvatskih oblasti koja zadnja ulaziu hrvatski politički i upravni život. jedan od razloga tomu je i reljefni izgled Bosne koji je pridonio da upravo srednjevjekovna Bosna bude dulje razdoblje izvan neprijateljskih prodora. Upravo iz ovog razloga je srednja Bosna u čiji sastav ulazi i župe Lašva i Brod, sve do 13.st. gotovo potpuno politički pasivna, da bi se njena aktivnost zapazila u 14.st. kada se uski dio srednje Bosne počinje širiti na račun srpskih i hrvatskih zemalja ranog srednjovjekovlja.

 

Zenička regija u srednjem je vijeku bila podijeljena na dvije župe : Lašvu i Brod. Župa Lašva u crkvenom pogledu pripadala je Bosanskoj biskupiji, a sjedište Bosanske biskupije bilo je u Vrhbosni. Prvi spomen župe Lašve u pisanim dokumentima je 1244. u povelji ugarskog i hrvatskog kralja Bele IV. kojom potvrđuje Bosanskoj biskupiji posjede u ovom kraju, izrijekom spominjući posjed kod ” tri crkve u Lašvi”. Jedno od stolnih mjesta bosanske biskupije bila je u zeničkom kraju  Bistue Nova. Veći dio povjesničara smatra  da se radi o Zenici, gdje su  na prostoru Bilimišća  pronađeni arheološki ostaci ranokršćanske bazilike.Vremenom se u Bosni širi heterodoksni nauk . Naime nakon premještanjem  sjedišta Bosanske biskupije u Đakovo u Bosni se javlja Crkva bosanska sa svojom hijerarhijom, učenjem i pripadnicima -krstjanima.

Lašvanska župa tijekom srednjeg vijeka imala je svoje prirodne granice. U svim vladarskim poveljama spominje se kao banski posjed. Župa Lašva bila je jedna od najplodnijih najrasporstranjenijih župa u kraljevskoj domeni. Protezala se na zapad do rijeke Bile, a na jug do padina planine Vranica. U ovu župu ulazilo je i Bilino polje.Granica župe Lašva od zapada išla je rijekom Ugar, preko Orašca, obrancima Ranče pa sve do Dobretića,otuda Radeškom kosom do Vitolja, pa preko Crnog Vrha izlazi na Komar.Na području župe Lašva locirani su važni putovi i prometnice. Glavna prometnicaje išla dolinom Lašve kod današnjeg Viteza.Cesta koja je išla dolinom Lašve kod današnjeg Viteza skretala je prema Krušćici, Kiseljaki i drugm rudarskim mjestima srednje Bosne. Dolaskom franjevaca utemeljena i je i Basanska vikarija, koja je imala svoju kustodiju u župi Lašva. Pojedini povjesničari smatraju da je u župi Lašvi postojao samostan i to krajem 13. i početkom 14.st.Na ovom prostoru tijekom 14. i 15.st.st. podignuto je nekoliko grobnih crkava. Jedna od istaknutijih osoba ovog kralja u srednjem vijeku je tepčija Batalo, o kome sam pisao u prethodnom članku.

 

Ovo je jedna od vrlo zanimljivih tema koja nam govori o početku kršćanstva na prostoru srednjevjekovne Bosne, a vide se dda je ono započelo i prije dolaska Južnih Slavena. Pomen župe Lašve u povelji kralja Bele govori nam o važnosti ovog kraja, a znamo da je jezgra srednjevjekovne Bosanske države upravo srednja Bosna i da su se početne faze samostalnosti i izgradnje države odigrale upravo na prostoru srednje Bosne.

D.V

Leave a Comment

Your email address will not be published.

You may also like

Hot News