ZENICA U II. SVJETSKOM RATU

By

ŠTO SA ZENICOM?!

U trećem članku govorit ćemo o Zenici u II. svjetskom ratu kroz prizmu memoara Svetozara Vukmanovića Tempa. Naime, pred sobom sam nedavno imao knjigu Svetozara Vukmanovića Tempa pod nazivom „Revolucija koja teče – Memoari“, a jedno cijelo poglavlje posvećeno je Zenici. Svetozar Vukmanović rođen je 14. kolovoza 1912. u selu Podgora kod Cetinja. Bio je jedan od vodećih jugoslavenskih komunista, član KPJ-e , vršitelj najpovjerljivijih i najdelikatnijih vojnih i političkih zadaća

Po dolasku u Sarajevo, Tempo se nastoji povezati s ljudima iz Zenice koji dobro poznaju stanje u željezari, rudniku i elektrani.  Tempo je povezan sa Stevom Vranićem koji je neko vrijeme bio tajnik partijske organizacije u Zenici. Tempo u svojim memoarima ističe kako je neposredno pred rat izvršena obnova organizacije Komunističke partije koja je brojala 50 članova , a u SKOJ-u se nalazilo oko 70 omladinaca.  Tempo ističe kako je u Zenici planirano uništenje svih industrijskih preduzeća kao i željezničkog prometa, a potom se trebalo povući na obližnja sela s ciljem formiranja partizanskog odreda.

No članovi Mjesnog komiteta suprostavili su se direktivi da se onesposobi zenička industrija koja će biti potrebna u socijalizmu. Zeničkom rukovodstvu je predloženo da se formira nekoliko borbenih grupa koje će se osposobiti za izvođenje diverzija. Nakon sprovedene obuke pristupilo bi se rušenju eletrične centrale, a to bi pak dovelo do prekida rada u rudniku i željezari. Potom bi se prešlo na rušenje željezničkog mosta na pruzi Slavonski Brod – Sarajevo. Tempo podnosi izještaj Titu iznoseći vidno razočarenje zbog rezerviranosti iz Zenice. I nakon novih pokušaja, ne dolazi do realizacije zacrtanih planova.  Tito je poslao odgovor u kome je istakao da takve organizacije koje ne žele ispuniti zadatke treba raspustiti, a odgovorne rukovoditelje streljati.

pruga WW2

Nedugo potom došlo je do sastanka s Logomercom i Henom, rukovoditeljima zeničkog ogranka, kojima Tempo govori o raspuštanju oragnizacije i njihovom strijeljanju. Rukovoditelji su , nekoliko dana kasnije, izvijestili Tempa kako  žele izvršiti diverziju u elekričnoj centrali ubacivanjem eksploziva. No plan je razotkriven jer je jedan od članova Mjesnog odbora bio ustaša. Svoju priču o Zenici Tempo završava : U Zenici su bili nepovoljniji uslovi za razvoj oružane borbe nego u mnogim drugim krajevima Bosne i Hercegovine: stanovništvo je većinom bilo muslimansko i, kao ni hrvatsko stanovništvo, nije bilo spremno da uđe u borbu. Radnici su regrutovani pretežno sa sela. Sve je to uticalo da ustanak u Zenici zakasni.

Bilo je vrlo zanimljivo isčitavati doživljaje jednoga od vodećih ličnosti KPJ-e koji je bio upućen u najsitnije detalje oko funkcioniranja partizanskog pokreta i komunističke partije na prostoru Jugoslavije i kako je on doživio Zenicu i ljude u njoj. Iako sam prenio samo neke informacije u ovome tekstu, nadam se da sam vam uspio na tren prenijeti duh vremena u kome je živjela Zenica u tome vremenu, iako to vidimo samo kroz prizmu pomenutog Tempa. Naime, ističe se dominacija muslimanskog i hrvatskog stanovništva ali i pasivnost naroda općenito.

 

WW2Montage

Leave a Comment

Your email address will not be published.

You may also like

Hot News