19. OBLJETNICA SMRTI DON BOŽE MARKOTIĆA

VrhbosanskI svećenik Božo Markotić, rodom iz Riječana, kod Modriče prešao je prag vječnosti prije 19 godina, 9. travnja 1995. god., pred kraj ratnih operacija na bosanskim prostorima. Svećenik Božo je cijelo vrijeme ratnih strahota ostao uz svoj hrvatski narod u župi Čajdraš kod Zenice, s njim dijelio dobro i zlo, tješio ga i hrabrio. Ostao je dosljedan svome životnom načelu: «U mome životu postoje istine za koje sam spreman i život položiti,a to su moja vjera i moj hrvatski narod!» Po tome je načelu živio, za njega se borio cijelim bićem, za njega je i umro.Kada je počelo etničko čišćenje hrvatskog puka u zeničkom kraju vlč. Božo je hrabro podmetnuo svoje pleća. Bio je uvijek prvi koji je dotrčao u pomoć pretučenom, opljačkanom, gladnom i žednom. Nisu ga smetali kiša i snijeg, nije se plašio pucnjave i detonacija. Danonoćno bdijenje uz svoj narod, neispavanost, brige i strahovanja negativno su se počeli odražavati na njegovo zdravlje pa je u zadnju godinu sve češće poboljevao. Bolničko liječenje je, usprkos liječničke preporuke, odbio bojeći se da se i ono malo puka ne bi razbježalo njegovim odlaskom.Njegov svijetli lik kao svećenika i vojnog kapelana, ostavio je neizbrisive tragove ljubavi, milosrđa i odanosti a iznad svega hrabrosti i nesebičnosti.Markotic_Bozo

Svećenik Božo je bio profinjena duša, skroman i ponizan, uvijek spreman na odricanje i žrtvu. Nije volio pohvale na vlastiti račun a na sve zahvale za učinjena dobra znao bi reći: dao sam ono što sam odozgor primio! Cijenio je svakoga čovjeka, a posebno je ljubio siromahe, bijednike i patnike. Za njega se može reći da je prošao Bosnom čineći dobro.

Vlč. Božo je pučku školu pohađao u rodnom mjestu Riječanima i u Modriči. Sjemenišnu gimnaziju polazio je u Zagrebu na Šalati i nadbiskupskom sjemeništu «Zmajević» u Zadru. Nakon odsluženja vojnog roka studira teologiju u Sarajevu. Na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, 29. lipnja 1981. zaređen je za svećenika u sarajevskoj katedrali. Nakon kapelanske službe u Derventi i u župi sv. Josipa u Zenici imenovan je je župnikom u Haljinićima (kod Kaknja) a potom u Čajdrašu kod Zenice do svoje prerane smrti.

Svećenik Božo tijekom ratnih zbivanja na prostoru Zenice redovno je bilježio sve patnje i strahote čajdraških Hrvata, pišući župnu kroniku koja nam je ostala kao velika poruka za sve buduće generacije. Naime, kronika je izvrstan primjer da se prisjetimo na ratni period župe Čajdraš , ali i da shvatimo koliko je čajdraški narod u teškim vremenima bio vezan, iskren i kompaktan.

Mnogi župljani, ali i vjernici iz drugih krajeva redovito se mole na njegovom grobu i svjedoče o njegovoj dobroti i blagosti. Naime, vjernici koji su se molili po određenoj nakani svećeniku Boži, svjedoci su da su njihove molitve uslišane i da ih njihov Božo pazi i štiti s Nebeskog kraljevstva.

 

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

DUHOVNA PROMIŠLJANJA ZA NEDJELJU 5.TRAVNJA : USTANIMO IZ GROBOVA

Read Next

U FRANŠIZNOM CENTRU ODRŽAN SAJAM VJENČANJA

Follow On Instagram