Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz 25-tu nedjelju kroz godinu

By
Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu, 20. 9. 2020. Misna čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a
Prispodobu nazvanu „Radnici posljednjeg sata“ Isus je ispripovjedio kao odgovor farizejima koji ga dolaze iskušati, ali jednako tako i za pouku svojim učenicima. Farizeji se smatraju „radnicima prvoga sata“ te im je teško prihvatljiv njegov blagonaklon stav prema grješnicima kojima nudi mogućnost oproštenja i baštine Kraljevstva unatoč svim promašajima koje su imali tijekom života. Učenike pak pokušava naučiti potrebi da budu kao djeca, da se ne vezuju za materijalno te da nagradu apostolske službe ne traže ovdje na zemlji, nego u vječnosti. „Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.“
Ova pouka bitna je također evanđelistu Mateju osobno, ali i kao svjedočanstvo cijeloj Crkvi. On je, naime, i sam osjetio snagu tih riječi kada je od prezrenog carinika postao vjernim Kristovim svjedokom. Svoje iskustvo želio je prenijeti Crkvi koja je još uvijek tražila svoj put između Židova – „radnika prvoga sata“ – i pogana, „radnika posljednjeg sata“. Naravno, ona je bitna i nama danas koji nerijetko stojimo između ovoga dvoga. Većina je krštena u „rano ujutro“, dok se uslijed grijeha Bogu obraćamo tek o trećoj, šestoj, devetoj ili čak jedanaestoj „uri“. Dok prorok poziva na promjenu slike o Bogu i ljudskoga poimanja pravednosti, evanđelje ide dalje te predlaže potpuno drukčiju logiku. Postupak domaćina koji unajmljuje radnike skandal je u očima onih koji su najdulje radili, a ludost onima koji su došli tek na kraju dana.
Ljudski gledano, dan poslije svi bi se mogli pojavili tek „o jedanaestoj uri“. Apostol je, kao potvrdu proročkih riječi o različitosti misli i putova Božjih i čovjekovih, kasnije napisao: „Židovima sablazan, poganima ludost… Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.“ (1Kor 1, 23b.25). Radnici prve ure mrmljaju jer ne razumiju tu logiku. Kad je Božja logika drukčija od naše, tada ga odbacujemo, idemo od njega prigovarajući mu „svu tegobu dana i žegu“. Željeli bismo da naš trud, žrtve i patnje budu zalog prava na Kraljevstvo Božje i na njegovu ljubav.
Nama čak izgleda pravično da Bog ne postupa jednako sa svima, odnosno nepravdom smatramo njegov jednak odnos. „Izjednačio si ih s nama“ – prigovara radnik prve ure, pretpostavljajući da zavrjeđuju više. A Isus upravo pokušava osloboditi čovjekov pogled od takvoga stava proračunatosti. Dobrota i prijateljstvo ne trpe računicu. Ljubav ne kalkulira. Ona se ne kupuje, nego daruje. Kad bi se međusobno voljeli, bili bi sretni zbog velikodušnosti domaćina, jer i onima posljednjima treba jednako za uzdržavanje kao i prvima. Osim toga, nitko ne žali što je ranije našao ljubav i ne zavidi onomu komu je to kasnije pošlo za rukom. Sretniji si što ju prije otkriješ! To je logika ljubavi. Ona mijenja i sliku pravednosti. Božja je pravednost u tome da on svu svoju djecu ljubi jednako. Sve ljubi bezmjerno. Svima nudi puninu, a mi odlučujemo hoćemo li i kada ćemo ju primiti. Zato najveća pravednost na svijetu nije u ujednačenosti, nego u ljubavi. Krist se predstavlja kao domaćin koji unajmljuje radnike u svoj vinograd. Zaokupljen je brigom za vinograd. Stoga čak četiri puta u istome danu izlazi tražiti radnike. Dan je ovdje slika ljudskoga života, a večer trenutak konačnoga susreta s Ocem. Krist izlazi tražiti radnike… S prvima se ‘pogađa’, druge ‘vidje‘, one zadnje ‘nalazi’. Tako je izrečena razlika između onih koji su se spremno odazvali i onih zadnjih koji su pronađeni. Svi koji su izvan vinograda, izgubljeni su. Nije važno koliko će doprinijeti, koliko će raditi, hoće li moći što zaslužiti…
Važno je da su se izručili Onomu koji traži. Biti nađen, biti primljen, najveća je nagrada u Božjemu vinogradu. Plaća koja je na „kraju dana“ ista za sve, kazuje da Bog ne plaća nego daruje. Kršćanstvo nije „religija zasluga“, nego uzajamno darivanje Boga i čovjeka, međusobno predanje u ljubavi. Logika Božjega kraljevstva ne razumijeva se logikom svijeta, logikom zasluge i plaće, nego mudrošću ljubavi i darivanja. I gdje je ljubav, tu nema ni prvih ni posljednjih, ni onih koji su primili više, ni onih koji su primili manje. Ljubav je uvijek potpuna. U protivnome, nije ljubav.

You may also like

Hot News