Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz dvadeset i osmu nedjelju kroz godinu

By
Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu, 11. 10. 2020. Misna čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14
U Isusovim slikama kraljevstvo nebesko naliči pripremi svadbe. Svadba je proslava ži-vota, zajedništvo ljudi koji su blizu jedni drugima, ali ne žive zajedno. To je svečanost koja otvara srca ljudima koji se još uvijek ne poznaju dobro, ali ih ljubav dvoje mladih ljudi povezuje i nuka na zbližavanje. Svadba je svečanost koja olakšava ljudsko približavanje. Nitko se ne mora truditi ni oko pripreme hrane ni oko uređenja prostorije za svečanost. Sve je spremno. Svatko može ući u proslavu i biti njezin dio. Uzvanici su privilegirani jer su pozvani na proslavu oko koje se nisu trudili.
Od pozvanih se očekuje da se odazovu i dođu spremni tako da svojom prisutnošću pridonesu svečanosti slavlja. Svečanost ne čine jela i prostor. Svečanost čine uzvanici. Kralj može prirediti sve osim ljubavi mladenaca i dolaska gostiju. No, uzvanici se ne odazivaju. Svatko ide svojim putem. Kraljevstvo je nebesko suprotnost pojedinačnim i nepovezanim životnim putovima. U kraljevstvo ne može ući tko se brine samo za sebe i za svoje poslove. Ono od pozvanih traži da odvoje vrijeme i posvete ga proslavi. Svečanosti su moguće samo zato što se pojedinci odriču svojih poslova i odvajaju vrijeme za svečanost. Prispodoba može dobro poslužiti kao zrcalo u kojemu vjernici mogu postati Isusovim sugovornicima. Tako je moguće pitati se: kako do mene dolazi Božji poziv na svečanost života i kako na njega odgovaram? Imam li izgovora u svojim poslovima, projektima i trgovanjima? Odgađam li poziv na svečanost?
Ušutkavam li pozive koji unatoč mojim bjegovima ipak dopiru do mene? Mislim li da na svadbu mogu stići jeftinim odazivom? Nespreman, nepripremljen, s pouzdanjem da će se sve nekako samo od sebe posložiti? Računam li s tim da svojim ponašanjem mogu prokockati poziv na svadbu ili biti izbačen s nje? Kad se kao vjernici nedjeljom saberemo oko Riječi i stola Gospodnjega, onda se ogledamo u ovoj prispodobi i u njezinu svjetlu razumijevamo svoj život i svoje odluke. Pozvani smo u život i na svečanost koju nam priprema nebeski Otac. Premda je sve spremno, mi sami trebamo uložiti truda da se na svadbi pojavimo spremni.
Prispodoba svojim oštrim tonom nuka na ozbiljnost. Mnogi su pozvani na gozbu, ali se događa nešto neočekivano: odbijaju sudjelovati na slavlju jer imaju ‘drugoga posla’. Štoviše, neki pokazuju prijezir prema pozivu. Bog je prema nama darežljiv, nudi nam zajedništvo, svoje darove, radost, ali često ne prihvaćamo njegovu riječ, pokazujemo više zanimanja za drugo, stavljamo na prvo mjesto svoje brige i svoja htijenja. Kraljev poziv nailazi čak na neprijateljski odgovor. No, to ne zaustavlja njegovu darežljivost. On se ne obeshrabruje, nego šalje sluge da pozovu druge na gozbu. Odbijanje prvih preobražava se u poziv svima, također prema siromašnima, napuštenima, odbačenima. Kraljeva dobrota nema granica; svima je dana mogućnost odgovoriti na njegov poziv.

You may also like

Hot News