<

Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz šestu usrksnu nedjelju

Misna čitanja: Dj 8, 5-8.14-17, Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20, 1Pt 3, 15-18, Iv 14, 15-21

U evanđelju prošle nedjelje slušali smo kako Isus govori svojim učenicima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše, vjerujete u Boga i u mene vjerujete“, a i ove, pak, nedjelje Isus hrabri i tješi svoje učenike za vrijeme Posljednje večere govoreći im: „Neću vas ostaviti kao siročadi, doći ću k vama.“ Iz iskustva apostola vidimo da smo bez Boga siročad.

On nas ne će ostaviti siročad, ali možemo ostati siročad ako se udaljimo od Boga, ako napustimo Oca, ako krenemo u potragu za slobodom koju sami pokušavamo stvarati. I svaki onaj put kad želimo biti jaki bez Boga i pokušavamo planirati život bez Boga, koji se za nas skrbi očinskom ljubavlju, postajemo siročad. „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ Možda nam se na prvu čine nespojivim ove dvije riječi ljubav i zapovijed. Ali Isus nas poziva da živeći svoj život, živimo po njegovim zapovijedima koje nam je ostavio, ne iz straha, nego iz ljubavi i zahvalnosti prema Bogu. Jer kao što Isus nije samo izjavio da nas ljubi, već je u ljubavi preuzeo odgovornost za nas, tako isto i od nas očekuje da mu u odgovornosti uzvratimo.

To za nas vjernike znači da nije dovoljno samo izjaviti da smo vjernici, već nadasve prihvaćati njegovu riječ i živjeti po zapovijedima. Vjernik koji bi to bio samo imenom, a da ne živi svoj odnos s Bogom kroz zauzetu ljubav, molitvu, sakramente i djela ljubavi ne bi bio vjernik prema Isusovoj želji i na-umu. Jer i sam isus kaže: Ja ću moliti Oca i on će vam dati Branitelja, i poučava nas da je molitva put do Božjega Duha, do zajedništva s Bogom i braćom ljudima i da – unatoč nevoljama i vlastitim slabostima, nismo siročad, već da Kristov spomen bude djelatan i vidljiv u našem životu i radu, da, kao što sveti Petar u drugom čitanju piše: Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, upravo svojim svetim, iskrenim i čestitim životom dajemo svjedočanstvo svoje vjere kako bi drugi ljudi vidjeli iz načina našeg života vidjeli da smo Kristovi, da živimo kao braća i sestre jer ljubav je temelj i svrha zajedništva: „Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati“.

Ljubav je jamstvo istinskog zajedništva Boga s čovjekom, čovjeka s Bogom i ljudi jednih s drugima. Primljena ljubav se pretvara u ljubav prema drugima. U služenje. Uzvraćajući Bogu na ljubav mi postajemo sposobniji primiti ljubav te u njoj živjeti. Neka Isus osposobi i naša srca za takvu ljubav koja će u nama biti nepresušno vrelo životne snage i spremnosti da se trajno posvećujemo i uvi-jek više darujemo za spasenje svojih bližnjih. Otvorimo stoga svoja srca za neizmjernu Bož-ju ljubav i rastimo u njoj kako bi nas trojstve-ni Bog njome ispunio već za života na zemlji te nam, potom, bio i vječna nagrada ljubavi u svome kraljevstvu.

fra Dejan Međugorac

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Prosvjedi tijekom mise i koronavirus na pauzi

Read Next

Čović: Vjerujem da ovakvi događaji trebaju samo jačati naše odnose, a nikako biti mjesto prijepora

Follow On Instagram