Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz trideset i četvrtu nedjelju kroz godinu

By

Trideset i četvrta nedjelja kroz godinu, Nedjelja Krista Kralja scega stvorenja, 22. studenoga 2020.

Misna čitanja: Ez 34,11-12.15-17; Ps 23,1-3.5-6; 1Kor 15,20-26.28; Mt 25, 31-46

Posljednja nedjelja u liturgijskoj godini nosi ime „Svetkovina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja“ i relativno je novijeg datuma u kalendaru opće Crkve. Prije 95 godina, to jest 1925., papa Pio XI., uspostavio je spomenutu svetkovinu o 1600. obljetnici nicejskog sabora održanog 325. godine, na kojem je definirana istina vjere o božanstvu Krista kao utjelovljene riječi Božje. Ovom svetkovinom papa je podsjetio je što Crkva vjeruje o Kristu kao pravom Bogu i pravom čovjeku.

U evanđelju ove nedjelje slušamo prispodobu o drugom Kristovu dolasku u slavi, kada će sjesti na svoje prijestolje i tada će razlučiti narode kao što pastir razlučuje ovce od jaraca: ovce će smjestiti sebi sdesna, a jarce slijeva. I sam naziv Krista kao kralja i slika gospodara koji razlučuje dobre od zlih na desnu i lijevu stranu, može nas uplašiti i udaljiti od Isusa. Možda nas se većina osjeća da pripadamo sredini, ni desno ni lijevo, ali vidimo da u spomenutoj prispodobi nema treće opcije. Ili lijevo ili desno. A možda nas sredina i privlači jer svi smo ponekad pomogli onima koji nemaju, posjetili smo bolesnike, utješili žalosne, ali jednako često smo okrenuli pogled da ne pomognemo onome tko je potreban i ne budemo uz one koji su po našim kriterijima neuspješni.

Složit ćemo se da u svakome od nas postoji i svijetla i tamna strana, pa bi se našlo nešto za što bi bili i nagrađeni, ali isto tako i za što bi bili kažnjeni. I zato ova današnja svetkovina nema zadaću i namjeru istaknuti tamnu, nego potaknuti svijetlu stranu kako bi bila još svjetlija, snažnija i djelotvornija. Kao što smo rekli da je današnja svetkovina novijeg datuma, njezin sadržaj nije novost. Iako dugi niz stoljeća nije postojao blagdan Krista Kralja, Crkva je uvijek vjerovala da on to jest. U molitvi Očenaša molimo: Dođi kraljevstvo tvoje. Ispovijedamo da njegovu kraljevstvu neće biti kraja. On sam nije skrivao svoje kraljevsko dostojanstvo. Pred Pilatom se priznaje kraljem, ali naglašava da mu kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Dok na ulasku u Jeruzalem svi kliču, on jaše na magarcu.

Jedina službena potvrda da je kralj židovski stoji iznad njega raspetog na križu. Priznajući se kraljem samo u teškim situacijama, pokazuje narav svoga kraljevstva. U nj se stiže po križu. I kao što je prijestolje drugih kraljeva mjesto na kojemu se pokazuju javnosti, njihova slika i zrcalo, tako je i Isusovo prijestolje njegova slika. Kristovo kraljevstvo nema ništa zajedničko sa zemaljskim kraljevstvima, obilježenim autoritarizmima, silom i ispraznošću, nego naprotiv u službi je istine i ljubavi. Ne ostvaruje se velikim i herojskim djelima o kojima će povijest pisati. Rijetki su takvi. Nastaje i raste u svakodnevici, malim stvarima koje život čine lijepim ili ružnim, sretnim ili nesretnim: bio sam gladan, žedan, usamljen, bolestan, tužan… Upravo to iznenađuje. I lijevi i desni se pitaju kada su to ostvarivali ili ne ostvarivali vrijednosti Kristova kraljevstva. Isus nas uči da je put u njegovo kraljevstvo put spontanosti, put srca i logičan slijed života.

On je budućnost koja se danas gradi i koja se danas nastavlja kao djelo dobra života. Identifikacija s ugroženima Kristovom identifikacijom s ugroženim čovjekom, o čemu govori evanđelje, kršćansko je vjerovanje postalo jednostavno, ali je zato kršćanska praksa postala zahtjevna. Stavljanjem međuljudskih odnosa na razinu s Bogom, Krist uzvisuje čovjeka na kraljevsko dostojanstvo, čini da ovo nije blagdan nekoga dalekog Krista Kralja, nego svetkovina svih nas koji smo dio njegova tijela, kojima je on glava i učitelj. U Kristu Kralju otkrivamo svoje kraljevsko dostojanstvo, svoju veličinu, ali i veličinu i dostojanstvo svake osobe. Ističe to i današnji ulomak iz Knjige proroka Ezekiela. Uspoređujući nas sa stadom Božjim, prorok naglašava da smo mi Božje blago i bogatstvo njegova Kraljevstva te označava zajedničarsku dimenziju vjere i neispravnost stava da je moja vjera stvar samo mene i moga Boga. Boga nećemo naći i prepoznati dok njegovu sliku ne prepoznamo u svojim bližnjima!

You may also like

Hot News