Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz trideset i drugu nedjelju kroz godinu

By

Trideset i druga nedjelja kroz godinu, 8. studenoga 2020.

Misna čitanja: Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13

Pri kraju smo još jedne liturgijske, a doskora i građanske godine. Teme koje se pojavljuju u odabranim evanđeoskim odlomcima proizlaze iz perspektive vječnosti, iz pogleda s druge strane konačnosti i prolaznosti ovozemaljskog nam boravka. I današnjim evanđeljem prevladava događaj dolaska Gospodnjeg koji je prikazan u slici skupine djevica, neudatih mladih djevojaka sposobnih za udaju koje – čudno – zajedno čekaju jednog zaručnika. Autor evanđelja deset opisanih djevica dijeli na dvije brojčano jednake podskupine – pet „mudrih“ ili „umnih“ u odnosu na onih pet „ludih“djevica.

Pojam umnosti i ludost ovdje se postavlja s obzirom na pripremljenost na susret sa zaručnikom. Ove „lude“ djevice nisu po sebi zle, nisu opake, one nikom ništa ne čine nažao, ali njihov karakter nema dovoljno osobina da bi ih se poimalo pametnima, mudrima. Mudrost se ovdje dapače sastoji u pomnoj brizi za svaki detalj. Kršćanin je dakle oslikan kao čovjek koji brižno pristupa i naoko neprimjetnim, ali bitnim sitnicama, čovjek koji je predan svom radu, zauzet za sebe i svijet oko sebe, praktičan i koga najavljena stvarnost ne može tek tako iznenaditi, zateći ili začuditi. Ludost, s druge strane, jest nemar ili nebriga, površnost, šarlatanstvo, zanesenost trenutkom, euforija i histerija za nekim kratkotrajnim vrijednostima, a u isti mah gubitak onoga bitnog iz vidokruga. I jedna i druga skupina djevica nosi svjetiljke.

Međutim, nekima su te svjetiljke potpuno beskorisne; čak suvišan, nefunkcionalan teret u ruci jer su previdjele – opijene trenutkom trke za zaručnikom – uzeti ono ključno: gorivu tvar. Zbrka nastaje u periodu približavanja onomu za čim se prvotno pošlo – susretu sa zaručnikom. Budući da su pošle na brzinu, nespremne, lude su djevice otišle u potragu za uljem u trenutku slavlja, zaručnikova dolaska, i ostale odsutne sa susreta. Temeljna kršćanska krepost ili vrlina jest razboritost, uravnoteženost. Po njoj ništa ne dolazi naglo, ali sve se postiže sigurno, odmjereno, u pravi čas, donekle i proračunato. U evanđeljima se na više mjesta Krista prikazuje kao onoga koji ima silan smisao za organizaciju ukupnog života, a u ovim scenama najave dolska Gospodnjeg ne zaobilazi ni poziv na pomnost, na predanost, na vjernost… Tek iz vjere u stvarnost Kristova dolaska kršćanin može ugoditi ritam vlastitog življenja po principima evanđelja. Ludost jedne skupine djevica iz ove prispodobe, da je zaručnik došao na vrijeme a ne kasno u noć, uopće ne bi bila uočena – jer danju im svjetiljke nisu potrebne.

Činjenica da zaručnik kasni i da nastupa noć razotkriva njihovu nespremnost na susret. Slično i u realnom životu, da Krist svakodnevno agresivno ulazi u naše obične ljudske situacije, drukčije bismo se vjerojatno i postavljali prema stvarnosti vjere. Ali, jer on obično kasni i najavljeno odgađa svoj dolazak, vjera u susret s njim jenjava, dolazi čak u pitanje; svjetiljke se doduše nose, reda radi, iz običaja, iz puke tradicije, iz navike, ali su po sebi nefunkcionalne jer rijetki zapravo misle da će im ikada zatrebati, tj. da će se zaručnik zaista i pojaviti na vratima. Deset djevica ne predstavljaju više neki drugi narod, nego nas, Crkvu; nas koji čekamo drugi Kristov dolazak da nas uvede u zajedništvo života sa sobom, u svoju slavu. Crkva je Zaručnica koja čeka svoga Zaručnika – Krista. Po čemu se vidi da ga čekamo? Je li naše ponašanje, naša molitva, naše poštivanje bližnjih takvo da i drugi mogu reći: Da, oni čekaju dolazak Isusa Krista; oni žive drukčije od onih koji ne vjeruju.Naš život nije neka vrsta čekaonice kada će Isus doći, jer on dolazi svakoga dana i želi nas pronaći zauzete oko dobra, u služenju drugomu čovjeku u brizi za one koji su u potrebi. A to jest uistinu radosna Vijest – Bog nas u svojoj mudrosti čeka…

You may also like

Hot News