Knjiga o pokojnom vlč. Boži Markotiću- “Smiješak hrabrosti i dobrote”

U mnoštvu knjiga, a koje nisu dio moje struke, rijetko sam mogao pročitati onu koja govori o istinskoj životnoj priči osobe, njegovoj posebnosti, koju je jako teško svesti u retke knjige i uobličiti kroz spisateljski dar u djelo koje doista oslikava sve nijanse posebnosti te osobe.

Početkom srpnja na poklon sam dobio knjigu “Smiješak hrabrosti i dobrote” autora Duška Jelaša, u čijem sam nastajanju dao svoj skromni doprinos. Duško, vjeroučitelj rodom iz Riječana kod Modriče, poklonio nam je svima knjigu koja govori o posebnosti pokojnog čajdraškog župnika Bože Markotića. Rijetko autor uspije oslikati doista život jedne osobe, a da ne pređe tanku granicu koja vodi ka idealiziranju i hvalisanju, prikrivajući negativne osobine osobe o kojoj piše. Duško je uspio prikazati posebnost našeg pokojnog župnika Bože, koji je kao dječak odrastao uz svoju majku Mandu i baku Katu, gdje ih život nije mazio i pazio, te unatoč svemu prepoznao svećenički poziv u sebi.

Duško na jednostavan način, oslikavajući realnost i surovost života u Posavini u vrijeme Jugoslavije, u kojoj je pokojni Božo gradio korake ka svome životnome pozivu, sačuvao uspomenu na jednu povijesnu epohu, sačuvao je od zaborava i ostavio nam je kao podsjetnik na jedno vrijeme u kojem su naši roditelji, bake i djedovi živjeli i čestito svojim radom, vjerom u Boga, borili se za svoje ognjište.

Božina posebnost ležala je u njegovoj skromnoj duši, vedrom duhu, protkanom rukom odgoja bake Kate i majke Mande, iskrenom življenju naše vjere, onako kako su to živjeli naši bake i djedovi, te spremnosti da svoj život stavi za dobrobit svih nas. Upravo ratna situacija u Zenici najbolje je oslikala koliko se davao za sve, pazeći kao dobri pastir na svoje stado, živeći u nadi da će njegov Čajdraš ostati, opstati i preživjeti sve ratne strahote. Nije postojala opcija odustajanja, nego spremnost služiti svome narodu unatoč lošem zdravlju. Njegov blagi osmijeh, topla riječ i pružena ruka mira pokazaje nam danas koliko smo zapravo posebnu osobu imali kao Božji blagoslov uz sebe.

Duško zapravo otkriva koliko je malo znao o svome sumještaninu i koliko je zapravo spoznao o njemu, shvativši da u Čajdrašu itekako Božo živi, u svim kućama, sa svim obiteljima, u crkvi, Krušćiku…gdje svaki župljanin svjedoči posebnosti i njegovoj blaženosti, iako službeno nije blaženi.

Ta spremnost da život svoj da za svakog svog vjernika, i da bude njihova nebeska zaštita, a njegov grob mjesto zavjeta, molitvi za ozdravljenje i utjeha u životnim nedaćama oslikava njegovu svetost, koju svi žitelji srednje Bosne pamte i trebaju cijeniti, o tome pričati i učiti svoju djecu i unuke da se ovakav svećenik nikad ne zaboravi, nego da postane životni uzor.

Duško nas je sve zadužio da uspomena na našeg Božu ne može izblijediti, nego da ju moramo živjeti i svjedočiti, a njegova knjiga je samo vodić u razumjevanju svetosti, posebnosti i skromnosti našeg Bože.

Autor: Dragan Vidović, magistar povijesti

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Spasite srce: Riba, kelj, grah i crna čokolada čiste krvne žile

Read Next

Zeničani Stipo Jurić dokaz da ništa nije nemoguće- ‘Krš sam s obitelji pretvorio u park prirode’

Follow On Instagram