Fratelli tutti: Objavljena je nova enciklika pape Franje, donosimo ključne dijelove

By

U nedjelju 4. listopada 2020., nakon Angelusa, na vatikanskim je stranicama objavljena nova, treća po redu, enciklika pape Franje – Fratelli tutti (hrv. Svi smo braća).

Papa je encikliku potpisao ove subote u Asizu, ali je htio da se ona objavi na današnji blagdan sv. Franje, iz čijih je zapisa i preuzet naslov dokumenta.

Fratelli tutti (čiji cjeloviti tekst na nekoliko svjetskih jezika možete pronaći OVDJE) podijeljena je na kratki uvod i osam poglavlja te sadrži, kako piše sam Sveti Otac, mnoge izvatke iz njegovih govora, pisama i dokumenata o bratstvu i društvenom prijateljstvu među ljudima, bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu, vjersku ili ideološku pripadnost.

U pisanju o općeljudskom zajedništvu (s naglaskom na izazov pandemije koronavirusa), Papa je inspiraciju crpio iz Deklaracije o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot koju je u veljači prošle godine potpisao u Abu Dhabiju, zajedno s velikim imamom džamije Al-Azhar, Ahmadom Al-Tayyibom. Papa se u više navrata u enciklici pozvao na taj dokument koji navodi da je “Bog sva ljudska bića stvorio jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu te ih pozvao da žive zajedno kao braća i sestre.”

Sveti je Otac također istaknuo ključne probleme koji priječe zajedništvo među ljudima te ponudio recepte kako ga ostvariti. Prenosimo neke od njih.

Abortus i eutanazija

Papa Franjo odmah pri početku enciklike, kao jednu od velikih prepreka ističe “kulturu odbacivanja”.

Tako u 18. točki piše: “Neki dijelovi ljudske obitelji, čini se, mogu biti spremno žrtvovani za potrebe drugih koji se smatraju vrijednima bezbrižnog postojanja. Na kraju, ljudi se više ne smatraju najvećom vrijednosti koju treba njegovati i poštivati, osobito ako su siromašni, invalidi, ako ‘još nisu korisni’ – poput nerođenih, ili ‘više nisu potrebni’ – poput starih. Postali smo indiferentni prema svim oblicima rasipništva, uključujući rasipanje hrane, što je iznimno žalosno.”

Odnos prema migrantima

Dio drugog te cijelo četvrto poglavlje enciklike posvećeni su temama migracija.

Papa je tako ponovio da migranti koji bježe od ratova, progona, prirodnih katastrofa trebaju biti prihvaćeni, zaštićeni, pomognuti i integrirani. No Sveti Otac istaknuo je kako se trebaju izbjegavati “nepotrebne migracije” (točka 129) kreiranjem konkretnih prilika za život u zemljama iz kojih ti ljudi dolaze. Što se tiče pravednog rješenja, istaknuo je kako se treba pronaći prava ravnoteža između zaštite građanskih prava te garantiranog prihvaćanja i pomoći migrantima. Prije svega, Papa poručuje, potrebno je globalno vodstvo, međunarodna suradnja po pitanju migracija koja će uključivati dugoročno planiranje te nadići pojedinačne krizne situacije. Zemlje trebaju sebe smatrati dijelom veće “ljudske obitelji” (141). Oni koji su drugačiji od nas predstavljaju dar i bogatstvo za sve jer razlike predstavljaju priliku za rast u međusobnom poštovanju.

“Na još većoj razini, veliki imam Ahmad Al-Tayyeb i ja primjetili smo da su ‘dobri odnosi između Istoka i Zapada neosporivo potrebni i jednima i drugima. Ne smiju se zapostaviti kako bi svaka kultura mogla biti obogaćena drugom u plodnoj razmjeni i dijalogu”, piše Sveti Otac u točki 136.

Rasizam

Jedna od ključnih tema 2020. godine – pitanje rasizma – također je pronašla svoje mjesto u enciklici. Papa Franjo ističe da je rasizam i dalje prijetnja, usporedivši ga s “virusom koji brzo mutira te, umjesto da nestane, skriva se i čekajući vreba” (97).

“Primjeri rasizma i dalje nas tjeraju da se sramimo jer pokazuju da naš navodni društveni napredak nije toliko stvaran i gotov koliko mislimo”, navodi se u 20. točki enciklike Fratelli tutti.

Tržište i politika

Papa Franjo u dokumentu je nastavio svoju kritiku (pre)slobodnog tržišta, istaknuvši kako ono “samo po sebi, ne može riješiti svaki problem”, kako tvrdi “dogma neoliberalne vjere” u koju nas se poziva vjerovati (168). “Bez obzira na izazov, ova osiromašena i ponavljajuća škola mišljenja uvijek nudi iste recepte.”

Sveti Otac stoga poziva političare da pronađu “djelotvorna rješenja ‘fenomenu društvene i ekonomske isključivosti” te njihovim užasnim posljedicama: trgovini ljudima, tržištu ljudskih tkiva i organa, seksualnom iskorištavanju dječaka i djevojčica, robovskoj radnoj snazi, uključujući prostituciju, trgovini oružjem i drogom, terorizmu i organiziranom kriminalu.

Društvene mreže

Tema dijaloga jedna je od ključnih enciklike Fratelli tutti te ju Papa suprotstavlja raspravama na društvenim mrežama.

U točki 200 tako piše: “Često se dijalog brka s nečim poprilično drugačijim: vatrenim razmjenama mišljenja na društvenim mrežama, često temeljenima na medijskim informacijama koje nisu uvijek pouzdane. Te rasprave su obični paralelni monolozi. Mogu privući određenu pažnju svojim oštrim i agresivnim tonom, ali monolozi ne uključuju nikoga te su najčešće kontradiktorni i služe sami sebi.”

‘Pravedni rat’ i oružje

Sveti Otac dotaknuo se i fenomena “pravednog rata” (258), istaknuvši kako je “u proteklim desetljećima svaki pojedini rat proglašen tobože ‘opravdanim’”. Premda, piše Papa, Katekizam Katoličke Crkve priznaje mogućnost “legitimne obrane”, uključujući i vojnom silom, to potencijalno pravo lako je “interpretirati preširoko”.

“Više ne možemo rat smatrati rješenjem jer će njegovi rizici gotovo uvijek biti veći od navodnih benefita. U tom smislu, iznimno je teško danas prizvati racionalne kriterije obrazložene u prošlim stoljećima kako bi se govorilo o ‘pravednom ratu’. Nikada više rat”, zaključio je Sveti Otac.

Prvi čovjek Katoličke Crkve također je istaknuo da je “potpuna eliminacija nuklearnog naoružanja (…) moralni i humanitarni imperativ (262) te je pozvao da se novci za oružje i vojne troškove preusmjere u “globalni fond” koji bi konačno mogao “stati na kraj gladi te potaknuti razvoj u najsiromašnijim zemljama”.

Papa je progovorio i o temi pijeteta prema žrtvama sukoba, citiravši pritom Pismo Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata, objavljeno 1995. godine (253). Poručivši kako nitko ne može tvrditi da se treba komemorirati isključivo nepravedna patnja samo jedne strane, Sveti se Otac pozvao na hrvatske biskupe koji su u spomenutom dokumentu istaknuli da “svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje” te da “tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke”.

Smrtna kazna

Smrtna kazna još je jedna tema enciklike Fratelli tutti, te je papa Franjo ponovno istaknuo da je ona “nedopustiva” (263). Dodao je pritom da zakonske kazne ne bi trebale biti okrutne već bi trebale služiti kao proces izlječenja i reintegracije u društvo (266).

“Svi kršćani i ljudi dobre volje pozvani su danas da se zalažu ne samo za napuštanje smrtne kazne, legalne ili ilegalne, u svim njezinim oblicima, već i da rade na poboljšanju zatvorskih uvjeta, iz poštovanja prema ljudskom dostojanstvu osoba lišenih slobode. Povezao bih to s doživotnim zatvorom… Doživotna kazna je tajna smrtna kazna”, piše Sveti Otac u točki (268).

Fratelli tutti: Zaključak

Papa je na kraju poručio kako je u pisanju enciklike inspiraciju imao u svetom Franji Asiškom (286), ali i u “našoj braći i sestrama koji nisu katolici: Martinu Lutheru Kingu, Desmondu Tutuu, Gandhiju i mnogim drugima”. No posebno je istaknuo još jednu osobu iz bogate riznice katoličke povijesti – blaženog Charlesa de Foucaulda – “čovjeka duboke vjere koji je, crpeći iz intenzivnog iskustva Boga, krenuo na put preobraženja da svima postane brat”.

Charles de Foucauld, “htio je, na kraju, postati ‘univerzalnim bratom’. No tek kad se poistovjetio s onim najmanjim postao je brat sviju. Neka Bog u svima nama inspirira taj san”, zaključio je papa Franjo.

You may also like

Hot News