<

Duhovno promišljanje fra Dejana Međugorca uz petu uskrsnu nedjelju

Misna čitanja: Dj 6, 1-7, Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9, Iv 14, 1-12 Briga za svakodnevni život, obitelj, zdravlje, posao, stanje u Crkvi i društvu izaziva u čovjekovu srcu uznemirenost, tjeskobu i zabrinutost. I stoga Isusove riječi kojima hrabri svoje učenike na Posljednjoj večeri prije svoje muke i smrti: „Neka se ne uznemiruje srce vaše“, i nama su danas riječi ohrabrenja, riječi poticaja, sigurnosti i nade.

Osobito u ovo uskrsno vrijeme, Isus nas ohrabruje i poziva da u njegove ruke stavimo svoje pouzdanje, svoj život, svoje brige i probleme. A osobito snažno i utješno ove Isusove riječi odjekuju i u ovom vremenu pandemije corona virusa, kada u buci svakodnevnih vijesti i informacija možda tako glasno ne čujemo Isusov glas. Sigurno je da smo u svom svakodnevnom životu, pogotovo kad nas snađu problemi, bolesti i poteškoće, često u sumnjama i problemima i oko naše vjere. Potrebno je i u tim trenutcima ostati vjeran Gospodinu. Zato molimo Gospodina da nam umnoži vjeru, da nas učvrsti i udijeli nam snagu kako bismo ga mogli ustrajno slijediti do kraja našeg ovozemaljskog života. Uistinu, nije lagano vjerovati, pogotovo u svijetu u kojem je sve protiv vjere, koji sve relativizira i želi ljudima oteti onu sigurnost koju im samo Bog daje.

Ali onaj tko čvrsto vjeruje u Boga, taj unatoč svim poteškoćama, ima sigurnost i mir jer zna da je na pravom putu, a taj put vodi u vječni život i zajedništvo s Bogom. Isus je put, istina i život. Upravo ovim riječima Isus smiruje uznemirena srca. Srce je uznemireno kad ne zna kamo bi krenulo, u što bi se pouzdalo. Ali smirenje srca dogodi se kada ono otkrije Isusa kao put, prepozna u njemu cilj i kada zna kako do njega doći. Isus je i istina. Sam će reći: „Ako ostanete u mojoj riječi, moji ste učenici; upoznat ćete Istinu i istina će vas osloboditi.” Koliko god istina ponekad bila i teška i bolna, uvijek je spasonosna i umirujuća. Srce je uznemireno i kad osjeća približavanje smrti i gubitak života i životnih odnosa.

Vjera na koju Isus poziva osposobljavanje je za djela ljubavi i milosrđa. Možda ne možemo činiti velika djela, ali možemo činiti mala djela s veliko ljubavlju, reče Majka Terezija. Jer naša svakodnevna djela ljubavi i milosrđa nisu ništa drugo doli djela mira. Činimo ih stoga s većom ljubavlju i djelotvornošću – svatko u svom radu i u svakodnevnom životu: počevši od vlastite obitelji, i svojih bližnjih… Jer uvijek je isti Isus i isti glas i poziv koji govori: “Bio sam žedan, ali ne vode, nego mira… Bio sam beskućnik, ali ne bez krova nad glavom, već bez srca koje razumije, oprašta i ljubi.” Nakon slavlja i susreta sa živim Bogom u riječi, kruhu i vinu, kao vjernici, kao oni koji su Krstovi, možemo izići u svijet i u svoje svakodnevne međuljudske odnose i tamo nastaviti činiti ono što je činio i Isus: biti mirotvorci, biti graditelji mira i bratske ljubavi svjedočeći svojim životom o Isusu koji je naš put, istina i život.

fra Dejan Međugorac

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

Na današnji dan 1898. godine rodio se zagrebački nadbiskup, kardinal i blaženik Alojzije Stepinac

Read Next

Vijeće biskupskih konferencija EU upozorilo na ugrožavanje prava na slobodu vjeroispovijesti

Follow On Instagram