<

KAKO JE NEKADA IZGLEDALA SVADBA U ZENICI

U župnim kronikama nalazi se detaljno opisan običaj svadbenog pira. Naime, za muškarca se reklo da je momak kad je navršio 18 godina, a za djevojku da je cura kad je navršila 16. godina. S navršenih osamnaest godina momak bi počinjao hodati po prelima, dok bi djevojka počela nositi nakit (ogrlica, rašmeta, ežder, kalan) i skupljati prelo u svojoj kući. S naznakom da će biti svatova, u mladinoj kući se osjećala drukčija atmosfera.  Majka se već pobrinula da se za djevojku otka haljinka.[1] No, uočava se da je svaka djevojka težila da se uda u dobru kuću, kuću sa dosta zemlje i stoke, što je bila garancija za preživljavanje bez bijede i gladi. Vodila se briga da se udaju i žene najstarija sestra ili brat, a ako bi se dogodilo da se mlađa sestra uda prije starije, ova bi kasnije teže našla životnog susputnika, jer bi se smatralo da s njom nešto nije uredu.  Kad bi se odlučilo stupiti u brak, mladić ide kod oca zaručnice pitati za curu, iako se već sve znalo.

U dogovoreni dan mladićev otac odlazi u mladinu kuću sa rođacima, dok bi mladoženja ostao vani.  Prosci bi sa sobom donijeli pečeno janje ili svinju, pitu, rakiju, maslo, pšenicu, djevojci uz prsten u jabuci. Naime, domaćin bi uljudno primio goste i ugostio ih uz dobro opremljenu trpezu, a dok se gostilo, razgovaralo bi se o aktualnim događajim u selu, dok se ne bi došlo na temu ženidbe i udaje. Cijelo vrijeme djevojka bila u blizini i služila bi goste, a nakon večere mladićev bi otac iz džepa izvadio maramicu koju je djevojka prethodno dala mladiću, govoreći: „ Moj sin našao ovu maramicu, pa neka je uzme ona čija je“. Naime, djevojka bi se u tom trenutku javila i kazala da je maramica njena, te bi upitala oca: „ Ćaća, smim li je uzeti“?, a otac bi odgovorio: „ Uzmi ćero, sritno ti bilo“! S ovim činom, prosidba bi bila obavljena.  Potom bi prosci izvadili piće koje bi donijeli, te čestitali i nazdravili, uz darivanje mladenke. Mladić i djevojka bi tada po prvi put bili oslovljeni sa zete i nevista, dok bi se roditelji oslovljavali s prijatelji .

Dan prije vjenčanja ili na taj dan bila je seksena.[2] Po sanduke je dolazio djever s konjima, a djever bi darivao čuvara robe, najčešće bi to bila mladenkina namjlađa sestra. Na dan vjenčanja okupljali bi se svattovi i na okićenim konjima i  s bjesmom bi krećali po mladenku. Svatove su činili stari svat, kum, jenga/kuma[3], djever, sasanđija, djeveruše i svirač.  Svatovi su na putu do mladenkine kuće pejavali svatovske pjesme, časteći se rakijom iz ploski i mezom i šarpelja.

Curskoj kući se dolazilo u predvečerje, a na ulasku u kuću, druge cure dočekivale su svatove pejsmom „Evo nama kićenih svatova“. Svatovi su kićeni ručnikom, koji se prikači na leđa. Da bi se uklonula neka namještena zapreka, kum bi plaćao ulazak u kuću. Potom je slijedio ljubazni doček, koji počinje kavom, a večera je počinjala kada bi se kum prekrižio i pomolio Bogu. Na čelu sofre je kum, a do njega su ostali svatovi. Kuma bi bila u drugoj sobi sa zaručnicom. S drugim jelom kum bi tri puta dozivao jengu i mladu s riječima „nek izađe ko je naš“, kad bi kuma odgovorila da ne može proći, cure bi zapjevale pjesmu „Krči pute kume i divere, vaše zlato gorom zabasalo“. Nakon tog bi kum pred curinog oca stavljao dogovreni izvdak ( novac), a nakon toga jenga s curom izlazi iz sobe, ali prvo izlazi lažna mlada, a onda ide prava mlada. Mlada poljubi kuma i onda sve redom, potom izlaze i ostale djevojke te zapjevaju pjesmu „Oj ti kume diko naša“, držeći raširenu krpu, da ih svat daruje novcem u krpu.

Potom se odlazilo u crkvu na crkveno vjenčanje, a potom se odlazi mladoženjinoj kući, gdje svatove dočekuj djevojke uz pjesmu „Evo nama kićenih svatova“. Pred samom kućom izlazi svekrva pred mladu, zagrli je i poljubi, a potom je mlada ogrne košuljom. Potom pred kućnim pragom se postavi prostirač na koji mlada klekne i poljubi prag,a svekrva je poškropi svetom vodom i izmoli Apostolsko vjerovanje. Nakon toga mlada ulazi u kuću najprije desnom nogom, sjeda na stolicu, a u krilo joj posjednu malo muško dijete, koje ogrne košuljom. Sjeda se za sofru i veselje se nastavlja, a djeci se iznosi sofra i postavlja jelo.

[1] Velimir Valjan,Zenica  Župa Svetog Ilije Proroka (1836.-2014.), Svjetlo riječi, Sarajevo,2014., 156.

[2] Seksena- sanduk s pokućstvom i gardarobom

[3] Jenga je osoba, na čiji se račun upućuju razne šale i dobacivanja, ali koja istom mjerom uzvraća

PREUZETO : Dragan Vidović, Katolici na području Zenice u 19.st., – esej, Filozofski fakultet Sarajevo, siječnja 2016.

Dragan Vidović

Dragan Vidović je rođen 8. listopada 1992. Osnovnu i srednju školu zavšio je pri Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" odličnim uspjehom. Daljnje školovanje nastavlja 2011. upisujući povijest pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je završio Prvi ciklus studija obranivši završni diplomski rad pod nazivom "Ivan Franjo Jukić-život, nacionalnost, putopisi i odnos s Omer-pašom Latasom". Nakon završenog master studija, magistrirao je povijest 20.st. na temu "Udruženje katoličkih svećenika Dobri pastir (1949.-1965.).

Read Previous

HRT I BOŽIĆ- NIGDJE FILMA O ISUSU

Read Next

ANA DRLJEPAN: RECI SVIJETU !

Follow On Instagram